Kratka jutarnja šetnja posljednji put po Lake Placidu. Bez da dvaput razmislim, htio bih se vratiti u ovaj gradić. Sve je puno smirenije, puno pitomije od velikih američkih gradova, ljudi su veoma ljubazni... Hvatam bus za Boston. Prvi od dva. Adirondack Trailways će me odvesti natrag do Albanyja, a potom Greyhound do Bostona. Nakon onog kineskog čuda iz Washingtona za Philadelphiju i iz Philadelphije za New York, ovi busevi su dosta skuplji (karta me došla čak 78,50 dolara!), ali zato su i prazni. U prvom svega desetak putnika, a u drugom koji putnik više, ali još uvijek jako malo. Odmah se sjetim Daveovih riječi: «Vi Europljani ste naučeni na autobuse.». Amerikanci radije koriste avion ili vlak, a tramakanje u autobusu je njihova posljednja opcija.
Krajolik je još uvijek nezaboravan. Šume i zaleđene rijeke i jezera, mali slikoviti gradići s drvenim kućicama (sigurno vam je već pun k---- mojih drvenih kućica) koje izgledaju toliko ranjive da ne znam što bi bilo kada bi zapuhao malo jači vjetar. Zamišljam ove kućice i našu jadransku buru u zimskom izdanju. Ne bi prošlo. A tek usporedba naših betonskih kućerina i ovih slikovitih kućica... Bljuje mi se.
Keene, Lake Schroon, Pottersville – samo su neka od slikovitih mjestašca kroz koja prolazi autobus na putu za Albany. Bilo bi zanimljivo unajmiti auto i polako razgledati sva ova mjesta i spavati u nekim od ovih mnogobrojnih B&B s trijemovima koje vidim putem. Neki drugi put.
U Albanyju nastavljam drugim autobusom za Boston. Ovog puta nema više slikovitih mjestašca jer autobus cijelim putem ide autocestom (koju bi mogli malo obnoviti i priznajem da su naše hrvatske autoceste jedne od najboljih koje sam u životu vidio). Sat i pol nakon polaska iz Albanyja, prolazimo pokraj velike table: «Massachusetts welcomes you». Dobrodošao u Novu Englesku!
Autobus staje na South Stationu koji se nalazi u srcu bostonske kineske četvrti koja je treća po veličini u SAD-u, nakon one u San Franciscu i New Yorku. Imat ću prilike razgledati je sutra ili prekosutra, a sada metroom odlazim u hostel. Nije mala stvar 9 sati tramakati se u autobusu! Možda Amerikanci i nisu tako glupi...
Boston ima najstariji metro u Sjedinjenim Američkim Državama. Ali definitvno i najprljaviji. Kao da čistoća ovdje štrajka. Posvuda po stanicama i vlakovima razbacani papiri i drugo smeće. Prvi dojam Bostona nije dobar. A riječ je o gradu kojeg jedan španjolski časopis o putovanjima, koji sam nedavno pročitao, naziva elitnim!
HI Boston je moj posljednji smještaj u Americi. Hostel se nalazi na zelenoj liniji metroa, u Back Bay četvrti, nedaleko Newbury ulice sa skupocjenim dućanima i čuvenog Prudential stambeno/poslovno/komercijalnog centra. Plaćam 40 dolara za krevet u 6-krevetnoj spavaonici. Jako sam zadovoljan kad vidim da su mi dali krevet u 4-krevetnoj. Malezijac trenutno na stipendiji u San Franciscu, Francuz iz Pariza na stipendiji u Quebecu, neki mutavac od kojeg nitko nije čuo ni jednu riječ – i ja.
Post je objavljen 19.12.2007. u 06:37 sati.