Bok ljudi. Kao što vidite u naslovu, ja imam možda nadu za nov život. Praznici su mi isprve teško pali...Ali sad kad će škola ponovno početi, ja se navikavam na život bez njega. Prvi dan kad je škola završila, briznula sam u plač i nisam se mogla zaustaviti. A danas, i prošli tjedan, sve je OK. Moj se život stabilizirao. Ne patim za njim, ne nedostaje mi što je veliki pomak sa crne točke s koje se nisam mogla pomaknuti! Znači. za mene je najbolje da ga više nikada ne vidim...Ali to je jednostavno neizvedivo!!! U školi, kako bih to napravila?? K vragu... Ti lijepi dani bez tuge, bez suza...Svidjelo mi se živjeti tako...Kao normalan čovjek! Noćas sam ga sanjala... Sanjala sam da je bio neka ružna beba koju niko nije htio, ali to je bio on! Ja sam ga uzela i odgojila i onda se pretvorio u zelenog psa...Ali ja sam ga i dalje voljela!!! Onda me zagrlio, a ja sam osjetila leptiriće....... To je ljubav... Voljela sam ga makar je bio oduran i nitko ga nije htio... Danas sam si kupila jedan časopis.......i........... Čitala sam da ga moram pustiti na miru......A i vi mi to stalno govorite...Zašto vas ne slušam?? Mislim da sam najpametnija...Eto zašto...E pa nije više tako! Trudit ću se i dat ću sve od sebe jer moram pobjediti tu zlu ljubav! Zašto voliti nekoga tko ne uzvraća osjećaje?? Zašto voliti nekoga tko te uzima zdravo za gotovo?? Zašto?? Rješenje nisu suze,niti povlačenje u miran kutak svoje sobice... Rješenje je ignoriranje koje stvarno pomaže...Čim ga ne gledam samo na jedan dan odmah priča sa smnom...E pa on mora znati da mu nisam na raspolaganju i da me ne može imati kad mu se kurac digne!!! Oprostite na rječniku ali moram se negdje ispuhati, a što je bolje nego...tipkovnica!!! Komentirajte moje mišljenje jer stvarno mi je bitna svaka riječ, lijepa riječ. Nemojte biti grubi... Recite svoje mišljenje... Izrazite se!!! Čekam vas.......Joj da, pogledajte samo još tam dolje u lijevom boxu dolje neka sranja...Neke sam i ja napisala!
Do čitanja...
Post je objavljen 08.01.2008. u 21:31 sati.