Marketing
Manhattan, ukratko
Može li se Manhattan opisati ukratko? Mislim teško, ali pokušat ću.
A opisati ga bez zvukova i mirisa koji su tamo tako jaki mi se čini skoro nemoguće...
Za mene je, u svakom slučaju, jako zavodljiv u svoj svojoj visini, brzini i raznolikosti.
Činjenice su suhoparne, ali možda kombinacija informacije da je to najmanji, a ujedno i najgušće naseljen okrug u USA, može dati naslutiti gužvu ljudi i zgrada.
Moja sestrična kaže za njega slično kao što ja govorim o odnosu Dublina i Irske:
"Manhattan nije Amerika, Amerika nije Mnhattan."
Reklame i nazivi firma po zgradama, govore da baš SVI žele biti tamo prisutni... Jednostavno ostavlja dojam da je to glavni svjetski grad. Tko bi mu se mogao "suprostaviti"? London, Pariz....Drugi je osjećaj...Oni su Evropa. Šetnje kroz njih povezuju s poviješću i daju bezbroj drugih ljepota kojih se među ovim neboderima ne mogu naći. Ima sličnosti, ali Manhattan ima neku drugu energiju kojoj vjerojatno puno doprinose i kulise njegovih nebodera.
Bila sam jako mala kad sam tamo bila prvi put i ne sjećam ga se previše kakav je bio '78......Ostalo mi je nekoliko urezanih dojmova; široke ulice, Arapin u predvorju hotela koji je čekao taxi kad i mi, crnac koji nam je donio u sobu dodatnu deku, nekakav štrajk na cesti, šetnja po Empire State Building i čuvar koji mi ne dozvoljava da stanem na neki bezopasan zidić te pogled sa 107. kata jednog od Twinsa. To su bila sva sjećanja.
Restoran na 107. katu Twinsa mi je ostao najupečatljiviji. Sve je bilo u staklu i kada sam pogledala dole, ljudi i auti su bili veličine mrava. Toliko sam se prepala pogleda da sam sjela na pod.
Ovaj put, prije nego što sam otišla, strašno me interesiralo kako ću sada vidjeti isti grad.
Ljudi su i danas minijaturni u odnosu na scenografiju, ali me to ne straši. Ti neboderi ostavljaju jako dobar dojam. Privlače pogled i baš sam uživala šetati među njima.
A i one starije, niže zgrade tako poznate iz filmova imaju svoju čar.
Široke ulice su ostale, ali više nisu tako dojmljive.
Ima i dalje svih mogućih rasa. Međutim, ja više ne živim u okruženju samo bijelaca tako da me to nije ovog puta impresioniralo.
Štrajk? Moram pitati mamu je li ga zaista bilo ili smo uletjele u gužvu na Times Square pa sam ja zbog tko zna čega to tako prevela u svojoj glavici
. Za mene je Times Square najgori dio tamo. U stvari, treba zaobilaziti turistima zanimljive punktove i voljet ćete Manhattan.
Za Empire State Building se sada čeka predugačak red da bih bila stala u njega.
Twinsa više nema... Tamo je sada samo Ground Zero Train Station, hrpa turista koji dolaze vidjeti ostatke i neki aktivisti koji pokušavaju dokazati da su same USA namjestila njihovo rušenje.
A što mi je sada bilo najdraže?
Arhitektura, taj brzi ritam i atmosfera grada, rekla bih.
Netko iz Evrope ne može očekivati da će igdje u USA biti impresioniran poviješću.... Gradnja Manhattana je počela u 17. stoljeću. Znači, sve što se vidi pripada nedavnoj povijesti. No, dobro su iskoristili što je naučeno prije na drugim kontinentima. U jednostavnoj organizaciji ulica i avenija sam se čak i ja izgubila samo jednom. I to zato što sam ušla u predio gdje nema rednih brojeva nego samo naziva
. Ali mi je bilo drago jer sam vidjela jednu stranu Manhattana koju inače ne bih, a to je jutro u China Townu (o tome u nekom drugom postu). Inače, samo treba znati brojiti do 100 i svugdje se stigne jednostavno.Da nije onih nekoliko dana bilo tako jako hladno, vjerojatno bih puno više sati provela šećući. Iako ni ovako nisam bila loša
.
Hladnoća me podsjetila na onu najgoru zagrebačku....Uz svo sunce i podstavljene rukavice, ruke su ledene, a mislim da slika ovih jadnih golubova, sve govori.
I što reći za kraj o njemu?
Manhattan nikako nije savršen. Nekome će se jako dopasti, a nekome nikako. Puno nudi u segmentima kulture, zabave, života. Tko se jednom osjeti tamo "doma", mislim da teško može naći drugi privlačan grad.
Za uživanje života u njemu, dugoročno, treba imati više novaca nego po evropskim gradovima.
Pa da u to ime za kraj parafraziram Milčeca; Manhattan je, inače lijep
.I ja se nadam da ću uskoro opet otići pozdraviti ovu damu
.
Post je objavljen 10.01.2008. u 22:55 sati.