Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/trimalefrikuse

Marketing

...

Osijecam da nestajem...
Godina je jos jedna prosla,a sve je isto..
Osijecam da stojim na mijestu dok drugi ubrzano prolaze pored mene. Sve cesce pocinjem se pitati "zasto uopce zivimo?"
To nitko ne zna reci i svatko od nas trazi vlastiti smisao zivota,,,ali ocito nikome ne ide,,,
Po nekad se isto pitam zasto ljudi zele biti savrseni?
Cemu to?.....Zar ne mozemo biti zadovoljni onakvi kakvi jesmo? Svatko od nas je dobar i lijep onakav kakav jest.
Ne trebaju nam promjene, po nekad zaboravimo tko smo, zato jer se trudimo biti netko drugi..
....Danas su ljudi postali veliki materijalisti,ko da su zaboravili da nije sve u stvarima i novcu!
Svi samo jure za novcem, i tako jednostavno zapostavljaju svoje osijecaje, sto je i na neki nacin korsnoo jer im to
omogucava prezivljavanje u 21. stoljecu,ali tako zaboravljaju sto je ljubav,sreca i sve ono izmedu....
A bez toga se ne moze zivjeti!!
Osijecaji su vazni i njih nesmjemo zapostavljati jer kad budemo shvatili sto smo peopustili ganjajuci taj prokleti
novac,bit ce kasno i nista vise necemo moci promijeniti...
....Svijet se sve vise i vise kvari,nista vise nije kao nekad,svi zele biti netko i nest,a zapravo su nitko i nista...
...Ustvari svi smo mi nitko i netko,ovisi o situaciji u kojoj se nalazimo....tada sami procijenjujemo sto smo,,,,
Mi smo jos mladi ljudi,a kaze se da na mladima svijet ostaje i zato ako zelimo da dode do nekakve promijene
mi ga moramo poceti mijenjati malim koracima....
...Mali korak za nas, velik korak za covjecanstvo...





-Neke pijesme koje sam ja napisalacerek-

****
Ovu pijesmu posvecujem tebi,
tebi koj si mi najvazniji...
Jedino mi ti dajes snage
da kroz ovaj zivot idem dalje.
Zbog tebe se budim, i za
snovima zudim, jer jedino tamo
moj mozes biti.
Zato jedva cekam noc
da u krevet mogu legnuti.
Dragi, laku noc, i zapamti
"u moje snove mozes doc
"



***
Sama lutam nocima gradom,
a crne misli vrte mi se glavom.
Moj je zivot nocna mora i samo
tebe cekam da me izbavis iz toga.
Tvoje plave oci spasile bi me i u
bolji zivot odvukle...
Moj strah bi odmah nestao
cim bi tvoj osmijeh ugledala.
Ali to se nikad nece dogoditi
jer znam da s tobom nikad necu biti.
I dalje cu sama lutati gradom,
a crne misli vrtit ce mi se glavom...


pise: Roberta

pozzzzwave

Post je objavljen 08.01.2008. u 19:10 sati.