Pregled posta

A kind of love story...

Iz dnevnika...

Hmm... 2008. Dugo nisam pisala, zaboravila sam kakav je osjećaj. Dakle pukla me inspiracija. NAPOKON! Možda se napokon budim iz zimskog sna... ah well...
Sve je počelo kada sam vidjela zid u boravku iznad trosjeda. Bio je prazan da prazan...
Točnije stara je skinula one božićne čizmice i ukrase, pa sam primjetila da nešto fali dok sam bila na putu u sobu. Sjetila sam se platna u sobi šta sam dobila za Božić i kako bi dobro bilo staviti sliku na tu prazninu. Te sam se isto tako sjetila kako sam zamišljala rupu u tom istom zidu i akvarij. Spojila 2 i 2 u svom malo mozgu i zaključila_Naslikati sliku akvarija. Prava pomisao je bila da bi trebalo stvoriti komplementarni kontrast koji bi dobila plavom bojom morske dubine s narančastim zidom i dobila sjajnu ideju Naslikat ću ribu klaun u morskoj dubini s dosta tamnog i plavog + ovaj narančasti zid = savršeno! Ugl. i od tog trenutka me pukla inspiracija za daljnjim razmišljanjem.
Počela sam razmišljati o ljetu i protekloj godini. Stvarno je bila jedna od najboljih... Definitivno ću pamtiti 16. godinu svog života. bila je NAJBOLJA. Dakle, šta sam sve preživjela u 16. -toj.

Hmm... Let me see... bilo je burnih ljubavi i obnavljanja plamena, droge i rock n' rolla, mitova i legendi...

Rođendan -> Mrgić trći za zecom , Krešo dolazi u KA - trganje novčanica, sviranje gitare, obnova ljubavi - Berina dekica MUCHO GRANDE faf! Jebeno...

- Kupovanje novi crvenih starki nakon što su stare završile u smeću kmee, spokoj im duši...

-Završetak nastave bez popravnog! Wee.. Prekršeno obečanje i slomljeno srce... buu...

- Početak sajma Vlastelinstva te aktivno sudjelovanje u bavljenje glumom
postajem potknezova žena i ugledna vlastela dvorca Dubovac




- Prva izložba slika u Carpe Diemu i s mojim radovima

- Odlazak na koncert od KoRn-a. Najljepši trenutak u životu i najviše ADRENALINA ikad... "mission impossible".

- Organizacija konca U Virki i upoznavanje puno novih ljudova...

- Dobila sam Povijest umjetnosti u školi...

- Počeci opijanja i ljeta... Puno fafa, koncerata (napokon konc KOH-a), gitare i zbližavanja s prirodom. Čarobna mjesta i oaze, te ono najvažnije zvijezde i početak prijateljstva koje će se pretvoriti u nešto puno puno veće...

Baš sam razmišljala kako je sve počelo. Počelo je sa ovim "Moje ime je John Doe"
Nastavilo se sa tajnosti i porukom na blogu... Slučajnim susretom na kavi, te uvrštavanjem John Do-a na msn listu... te sastankom za kavu. Tako smo počeli izlaziti na kave i polako i u faf. Prijateljstvo je raslo... Došlo je i ljeto i kupanja. Poslije kave i kupanja produžilo bi se u šetnju... Počeli smo se povjeravati jedan drugome i još više se zbližili... Ja bi rekla da se s moje strane oslonac pojavio kada sam hetjela pobjeć od jedne osobe, a nisam znala kako, i ti si mi pomogao i pružio mi ruku u bijegu. We ran together... Jedne večeri, kao i svake prethodne posjetili smo jedno čarobno mjestom, naravno mislim na koranski most... Pričali smo o zvijezdama, gledajući ih i diveći im se...




Povjerili smo si strahove, nedostatke voljenih osoba koje su napustile ovaj Svijet i njihove značenje, te ih pogledom punim nade možda još jednom potražili na zvijezdanom nebu.
Možda na jednoj od tih zvijezda... stvarno neznam...ali... Zaklela bi se da si tu večer bio uz mene... Hvala ti šta si spjio dva dlana u jedan, a kasnije i dva srca koja još šiju posljednji šav na svom srcu.. jedan zagrljaj bio je dovoljan da zvijezde učine svoje...
Tu večer nisam mogla spavat i shvatila sam da mi nešto nedostaje... To si bio ti... Drugu večer sve naše sumnje i tajnovite želje i iskre isplivale su na vidjelo...
"Nedostaješ mi... " " Ja samo znam da jedva čekam da te vidim... i ti meni nedostaješ..."
Ona kaže: "Što smo mi zapravo?"
On kaže: " Ovisi o tome što bi ti željela da budemo..."
Jedan duboki pogled zasjao je u 4 oka te večeri, drtavi pogled usana koje su se spojile u jedno i proširile drhtaje tijelom... Bila je to ljubav a da tada toga još nismo bili ni svijesni... ali ona je i pobrinula se ostaviti dovoljno dubok trag na našim srcima, da ga što dulje šijemo...

Prije smo djelili samo tajne zagrljaje, a sada i poljubce... Svaki dan je bio ispunjen velikim isčekivanjem i jednakim sramežljivim rastancima kod stare lampe na još starijem karlovačkom placu...

Počelo je sa utjehama i vračanjem smiješka na lice suznih očiju, koja su se sjajila u tmini ranjenog srca... Ti to tada nisi znao... ali jedan tvoj osmijeh i pomak prsta na mojim usnama kojima si vratio smješak na moj obraz...

Last time I saw you
We had just split in two.
You were looking at me.
I was looking at you.
You had a way so familiar,

Vratio je i mom srcu prvu zraku svjetlosti... zraku nade... koja je probila onu tminu u mom srcu...
Nakon što je provobitno uzbuđenje i strast splasnula... Došla je emotivna hladnoća i tvoj strah..
Strah kojim si me udaljio od sebe i zatvorio se...
Sakrivši svoje srce, jer si mislio da ćeš ga na taj naćin zaštititi od boli..
Sve dok si nisi nanio još veću bol.




But I could not recognize,
Cause you had blood on your face;
I had blood in my eyes.
But I could swear by your expression
That the pain down in your soul
Was the same as the one down in mine.

Shvativši da moje srce pati... i da si ga svojim bjegom i skrivanjem, zapravo ranio...
Napokon si uvidio u kolikoj krvi leži moje malo srce i koliko vapi za spasom i malo nježnosti s kojom ćeš previti ranu...
Nažalost činilo se prekasno...




That's the pain,
Cuts a straight line
Down through the heart;
We called it love.

Moje srce je bilo ranjeno tugom... Tvoje srce prekrilo je moje gorkim suzama...
Kap po kap padala je na ranu malog srca...
Rana se počela zatvarat...




So we wrapped our arms around each other,
Trying to shove ourselves back together.
We were making love,
Making love.

Malo srce bilo je spašeno... Jedan poljubac, zatvorio je ranu... " Oprosti " ... "Volim te"... i tvoje srce se napokon otvorilo i dopustilo mom da se oporavi u tvom...
Napokon su postali jedno... Rodila se ljubav... Volim te...

It was a cold dark evening,
Such a long time ago,
When by the mighty hand of Jove,
It was the sad story

How we became
Lonely two-legged creatures,
It's the story of
The origin of love.
That's the origin of love.

While My Guitar Gently Weeps - Myrra


Post je objavljen 08.01.2008. u 09:56 sati.