Mrzi me kada ne mogu spavati..
No da, ne izgleda to tako kako vi mislite. Lijepo ja zaspim - na način - spustim glavu u jastuk i hop - nema me..
I spavam. I spavam..
I onda u neko gluho doba - danas je to bilo u 5 ujutro, inače je oko 3 - 4 sata - se probudim.
I počnem razmišljati o svojim problemima. O tekućem računu, npr. ili o nadolazećim ratama kredita ili o svađi s Guzdom ili o....
I onda više ne ide san na oči. Još gore. Što se više brinem / ljutim (ovisi o situaciji) to sam budnija...
Ponekad odem na wc, odem izmjeriti Maloj šećer (jer me počnu brinuti i njezini eventualno niski šećeri)..
Nakon za mene cijele vječnosti - konačno, umorna od svih briga - spavam..
A onda za par sekundi zazvoni budilica. Ustajanje..
Mrtva sam umorna!
Post je objavljen 08.01.2008. u 08:52 sati.