.
.
.
Da bih s tobom prošla
.
Da bih s tobom prošla pustoš ovog svijeta
Da bismo se zajedno suočili s užasnom smrti
Da bih vidjela istinu da bih izgubila strah
Pošla sam usporedo s tvojim koracima
.
Zbog tebe ostavih svoje carstvo svoju tajnu
Svoju hitru noć svoju tišinu
Svoj biser okrugli i njegovu bjelinu
Svoje ogledalo svoj život svoju sliku
I napustih perivoje raja
.
Tako bijah na svijetu bez koprene tvrdog dana
Bez ogledala vidjeh da sam gola
A pustinja se zvala vrijeme
.
Zbog toga si me svojim kretnjama odjenuo
I naučih živjeti u punome vjetru.
.
.
Sophia de Mello Breyner Andersen
.
.
.
words are meaningless & unforgettable.
Post je objavljen 08.01.2008. u 00:23 sati.