Ah, taj vražji vrtlog života...kako ti svaki dan priredi neko iznenađenje...
Posjetio sam danas popodne neku rodbinu u gradu i što se desilo na tom skupu?
Sreo sam nekog koji mi je donio nešto...donio mi je priliku da nastavim svoj život u jednoj dalekoj...dalekoj stranoj zemlji...i oduvijek mi je to bila želja...
Zašto baš sada?
I što sada da napravim?
A taman sam lagano stekao osjećaj da su mi se stvari lagano počele kretati samo u pozitivnom smjeru. Nakon dugo vremena borbe da to postignem...ne samo što se tiče posla, već i u nekim drugim stvarima...i onda se pojavi ovako nešto...o čemu sam zapravo da budem iskren već i prije dosta razmišljao...
A i nije da sam baš pupčanom vrpcom vezan za ovaj grad i za ovu zemlju...dom je tamo gdje si sretan, zar ne?
Dapače, ponekad u ovoj našoj lijepoj zemlji imam osjećaj kao da hodam nekom pustinjom i penjem se padinom brežuljka i taman kada očekujem da ću ugledati oazu s druge strane nakon što dođem do vrha, jedino što gore vidim svuda uokolo su samo još tisuće takvih brežuljaka i ništa više...i kao da me to baci u očaj i čučnem da samo malo predahnem na vrhu tog brežuljka poput spomenika i samo zurim preko pješčanog beskraja s potpunom ravnodušnošću...
Samo...imam li hrabrosti to napraviti?
Imam li snage da na neki način krenem iz početka?
Da li želim prijeći još jednu rijeku kako bih našao svoj put?
Previše pitanja...idem malo prošetati i razbistriti glavu...
Kvragu...opet neću spavati noćas!
Post je objavljen 07.01.2008. u 23:36 sati.