Postoji jedna kućica. Premala da bi netko u njoj živio. Prevelika da ju ne primjetite. Puno je takvih kućica u gradu.
Na mom kvartu pet. Nemaju prozore ni vrata. Ni dimnjak ni ogradu. Samo cigla i beton. I dva kontenjera.
U ovom gradu postoji žena koja miriše na dobrotu i mačju pišaku. Ona nosi crnu kapu s rupama i dugi sivi kaput. Ima žute prste. Crno ispod nokta. Tenisice sa rozom kvačicom ispod koje piše "Nike".
Žena koja miriše na dobrotu hrani mačke. Hrani više od četrdeset mačaka. Ona sjedi na kartonu ispred zeleno-crvenog dućana. Pred kraj radnog vremena kupuje salamu. Mrvicu kruha.
Odlazi do kućice u kojoj se kriju dva kontenjera. Čučne i legne uza zid.
Mačke dotrče. Priviju se uz nju. Znaju da ima još malo salame za ujutro.
Žena koja miriše na dobrotu i mačju pišaku nema radijator. Samo mačke. I mjesto iza kontenjera.
Post je objavljen 07.01.2008. u 22:25 sati.