PISMO IZ PAKLA
Jednoga dana je jedna žena po imenu Luiza zaspala u svom krevetu i usnula jedan kratak san. Usnula je da joj je netko iz pakla napisao pismo i da joj je to pismo trebalo biti uručeno preko jednog Poručioca. Poručilac je prošao putem koji je krivudavo vodio između dva jezera koja su gorjela sumporom i ognjem. Tako je hodao tom stazom sve dok nije našao put k vratima koja su vodila u vanjski svijet.
Luiza je sanjala da je Poručioc prišao njezinom domu, ušao unutra, i nježno ali čvrsto ju prodrmao i probudio iz sna. Uručio joj je poruku rekavši joj da joj je to napisala jedna prijateljica koja se sada nalazi u paklu. Luiza je drhtavim rukama uzela i otvorila pismo u kojem je pisalo:
Prijateljice Luiza,
Odasvud oko mene u paklu je vika
Al u očima mojim samo je tvoja slika.
Jer si svu istinu o Bogu predamnom ti krila,
O Kristovom križu i smrti što je Božja sila.
Svakog dana za života hodale smo mi,
Al usta su ti zatajila reći mi o istini.
Do mene je stigla smrt i krajnje pohođenje,
Baš zbog tebe nisam znala za nanovorođenje.
Oh, da sam znala evanđelje, ovdje bila nebi,
Vječno sad sam odbačena zahvaljujući tebi.
Drugarica bila, vjerovala sam ti,
Al marila za mene nisi, ugađala si sebi,
Prijateljice smo svagda bile svakodnevno skupa,
Zatajila si Krista meni, ispala si glupa.
Od sveg blaga što je draže ti si zatajila,
Prava ljubav tak ne radi, ona bi podijelila.
Vrata neba su zatvorena, ja ne mogu gore,
Samo oganj, peć i muka, samo vječne more.
Ništa mi ti nisi rekla o ljubavi i Raju,
Iako si dobro znala život ide kraju.
Sad kad ovo pismo završavam,
Prijateljstvo naše ja poništavam.
Možeš svoj ti tako život dalje nastaviti,
Al kad te zame On zapita što ćeš mu kazati.
Marta
Kad je Lujza pročitala pismo, probudila se iz sna. San je tako izgledao stvaran da joj je srce lupalo jako i znoj joj se slijevao niz tijelo. Činilo joj se da još uvijek osjeti u sobi zadah sumpora, kiseline i dima. Sjela je na krevet i priznala samoj sebi da je kao kršćanka zatajila i da nije bila poslušna Kristovom nalogu: " Idite svuda po svijetu i propovijedajte Radosnu vijest."
Tako razmišljajući, obećala si je da će odmah sutra nazvati Martu i pozvati je da ide s njom u crkvu.
Evo razgovora koji se odvio sljedećeg jutra:
Miško, jeli Marta tamo?"
Ša Luiza, zar ti neznaš?
" Marta je POGINULA SINOĆ U SAOBRAĆAJNOJ NESREĆI. Ja sam mislio da ti znaš."
Dragi kršćanine, može li to biti i tvoje svjedočanstvo? Da li ti svjedočiš svojim prijateljima s kojima se svakodnevno susrećeš? Dali su tvoji prijatelji otišli u pakao i pitaju zašto im nisi rekao o ISUSU? Pogledaj u svoju Bibliju i vidi što ona kaže o tome."
Post je objavljen 07.01.2008. u 21:50 sati.