Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ggirry2

Marketing

haruki murakami: norveška šuma

ne znam zašto, ali pri čitanju ove knjige često mi je na pamet dolazio broj tri, kojeg prilično ne volim. naime, Toru, glavni muški akter ove knjige, prerijetko je bio u jedan-jedan odnosima, a prečesto u jedan-jedan-jedan ili jedan-dva kombinacijama. što je očito posljedica nečega: njega samoga, tj. pomalo otkačenog i malo više jednog pustinjačkog načina života.

u početku je Toru činio društvo svom prijatelju Kizukiju i njegovoj curi Naoko.
zatim je jedno kratko vrijeme uživao u nekom čudnom platonskom odnosu 1:1 s Naoko.
pa se pojavljivao u partnerstvu s kolegom s fakulteta i njegovom curom.
zatim dolazi kombinacija Naoko i njena prijateljica Reiko.
a na samom kraju se pojavljuje Midori, dok još Reiko obitava u jednom dijelu njegova srca.

zanimljiv život.
za razliku od "južno od granice", ne mogu se pohvaliti da sam se stopio s knjigom, ali vrlo rado i vrlo brzo sam je pročitao.

pritom mi je uspjelo pasti na pamet i da promislim o tome što neku knjigu meni čini lošom, dobrom, izvanrednom?
tri knjige istog autora sam ocijenio upravo na ta tri različita načina.
a najveću ocjenu (pritom ne mislim sebe smatrati ocjenjivačem već jednostavno sam sebi knjigu negdje želim "smjestiti", poput naših dobrih psihologa koji nas smrtnike vole smještati po njihovim “ladicama” i “pretincima”) dakle, nanjveću ocjenu je dobila ona u kojoj sam: živio život knjige.
čitanje knjige mi nije slaganje riječi, odgonetanje stilskih figura, prepoznavanje alegorija i .... čega sve tu nema. mimikrija?
htio sam reći, da za vrijeme čitanja na neki način uopće nisam svjestan riječi, rečenica, stranica..... da se, naravno, u "pozitivnoj" knjizi useljujem u dijaloge, u opise, u radnje i odnose, emocije i razmišljanja
(u pravilu glavnog junaka, pa makar on bio i suprotnog spola). knjiga u nematerijalnoj formi prerasta u drugi prostor i drugo vrijeme, pa kada se tamo nađem, to je to.

da se vratim norveškoj šumi.
htio bih citirati jedan dio teksta, jer nekako najbliže prikazujue filozofiju junaka njegovih knjiga.
1. iz pisma Torua prijateljici Reiko:
"Uvijek sam volio Naoko, i još je volim. Ali ovo što postoji između Midori i mene na neki je način odlučeno i konačno. To ima neku neodoljivu snagu koja me vuče u budućnost. Prema Naoko osjećam silno mirnu, nježnu i čistu ljubav, ali ono što osjećam prema Midori posve je drukčiji osjećaj. On samostalno stoji i hoda, živi i diše, vibrira i drma same temelje moga bića."
2. iz odgovora Reiko:
"Mislim da sve shvaćaš preozbiljno. Divno je što voliš nekoga, i ako je ta ljubav iskrena, nitko se neće gubiti u labirintu. moraš imati više vjere u sebe. Moj savjet je jednostavan. Kao prvo, ako te ta Midori tako snažno privlači, prirodno je da si se u nju zaljubio. To može završiti dobro, a i ne mora. Ali je takva ljubav. Kad se zaljubiš, prirodno je da se predaš.
...
Četvrta stvar koju moram reći jest da si za Naoko bio takav izvor snage da čak i ako prema njoj više ne gajiš ljubavne osjećaje, još joj umnogome možeš pomoći. Dakle, ne mozgaj o tome i ne razbijaj glavu na taj svoj superozbiljni način. Svi mi (a pod time mislim svi, i normalni i ne tako normalni) nesavršena smo ljudska bića koja žive u nesavršenom svijetu. ne živimo s mehaničkom preciznošću bankovnog računa niti mjerimo svoje linije i kutove ravnalima i kutomjerima.
Meni se čini da je ta Midori sjajna cura. Već iz tvog pisma razumijem zašto te privukla. A razumijem i zašto te privlači Naoko. U tome nema ničega grešnog. Takve se stvari stalno događaju u ovom našem velikom svijetu. To je kao da čamcem isploviš na prekrasno jezero po divnom danu, i misliš kako su i nebo i jezero divni. Dakle, prestani se gristi. Stvari će se razviti onako kako se moraju razviti ako im dopustiš da idu svojim prirodnim tokom.
Koliko god se ti trudio, ljudi će biti povrijeđeni kada za to dođe vrijeme. Takav je život.
..
Previše se trudiš prilagoditi život svojim idejama. Ako ne želiš završiti u ludnici, moraš se malo više otvoriti i prepustiti se prirodnom toku života.
Ja sam obična nemoćna i nesavršena žena, ali svejedno katkad pomislim kako život može biti prekrasan!
...
Zato treba zgrabiti svaku šansu za sreću koja se ukaže, i ne brinuti se previše za druge. Iskustvo mi govori da u životu ne dobijemo više od dvije-tri takve šanse, i ako ih propustimo, kajat ćemo se do kraja života."

a ja bi dodao: dvije-tri? koji luksuz.

p.s.
ne znam kada ću opet uloviti koju knjigu murakamija, pa bi samo još dodao jedan zanimljiv stil (trik?) kojeg koristi. erotiku. vrlo snažna, vrlo neočekivana (zar zaista dvoje dvadesetogodišnjaka koji se drugi puta vide u životu razgovaraju o samozadovoljavanju tako cool kao da pričaju o jučerašnjem ručku?).


Post je objavljen 07.01.2008. u 19:20 sati.