Marketing
Kako sam prolupala
Često čujem kako hvalite svoje mame. Lijepo.
Ja svoju nemam zakaj pohvaliti. Još ljepše.
Baš zato, ne volim kad mi netko kaže: "Sve više sličiš na svoju mamu!". Strava.
Ne zato što ne bi nikada htjela biti lijepa kao moja mama ( a fakat je lijepa) već zato što se često smijem većini njenih karakternih osobina. Sad su mi smiješne, nekad su me bacale u očaj.
Ono što me ponukalo da pomislim da sam definitivno prolupala (što i za svoju mamu mislim) je činjenica da u zadnje vrijeme puno plačem. Da, dobro ste pročitali, PLAČEM.
Plačem ko tužna godina zbog takvih gluposti da me sve sram da me netko ne bi videl kak plačem.
Zadnji primjer mog nekontroliranog ridanja, desio se u subotu, u kinu, na projekciji "strašno tužnog" crtića "Pčelin film". Bože što je taj crtić tužan, za ne povjerovat. Fakat je strašno tužno gledati kako pčela govori?!?
Da vam ne pričam kako plačem za vrijeme vremenske prognoze kad recimo vidim nacrtanu pahulju snijega...Zatim, ne mogu zaustaviti suze kad pročitam da "BB Vedran od obaveza još nije stigao potrošiti ni kunu"...
I tako, evo i sad mi suza krenula.
Suza krenula, a ja skrenula.
Definitivno.
Post je objavljen 07.01.2008. u 15:06 sati.