Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pegy

Marketing

Bračna trilogija

Image Hosted by ImageShack.us
O darovima

Nikad, čak i dok sam bila nedozrela mladica, veliko vjenčanje nije mi bila želja ni san. U međuvremenu se po tom pitanju ništa nije promijenilo. Htjela sam intimno i malo vjenčanje u krugu ljudi koji su Mome Nekome i meni najbliži. Srećom, i on je htio isto pa smo takvo i imali. Malo vjenčanje - manje darova, istina. Ali nikad, baš nikad nisu mi u glavu išle one računice u kojima se broj uzvanika povećava računajući da će bilo koji pozvani XY više dati nego potrošiti. Uglavnom, darova nam falilo nije. Čak i kad su u pitanju oni skromniji ako im gledamo tržišnu vrijednost, dragi su mi. Jako. Znam za svakoga od koga je i kad budem radila nešto s tom poklonjenom stvari, sjetit ću se osobe ili osoba od kojih smo to dobili.

Ako bih krenula nabrajati, puno toga spadalo bi u ono nazovimo uobičajeno - pegla, mikser, usisavač, novac da si kupimo sami. Nadalje, dobili smo jako puno telegrama, mailova, sms-ova, čestitki i toplih darova u obliku lijepih riječi, čak i jedne knjige. Hvala svima kao i vama koji ste mi iskrene želje izrazili i na blogu. sretan No ... dam se kladiti da nitko od vas udanih i oženjenih nije dobio i jedan od darova koji sam dobila ja. Mislim da nikad nećete pogoditi. Al opet, nikad se ne zna. sretan


O Velečasnome

Kad smo krenuli planirati vjenčanje u crkvi, Moj Netko i ja nismo znali koji će nas svećenik vjenčati i što će točno od nas tražiti. S obzirom da Moj Netko nije krizman, i taj je sakrament mogao doći u obzir. Tako da mi nije promaklo zezanje da će morati na vjeronauk s djecom. sretan Pokazalo se da ipak nije morao. Naš mladi Velečasni bio je od onih kakve bi svatko poželio. Od zahtjeva edukativno-formalne prirode potrebni su bili potvrda o završenom predbračnom tečaju, krsni listovi i "zeleni papir" kojeg se ishoduje u matičnome uredu.

Slušajući iskustva drugih i čitajući forume o troškovima vjenčanja zaključili smo da će nas troškovi samog čina obavljenoga u Crkvi koštati možda oko 500 kn. Kad sam pitala velečasnoga koliko točno moramo platiti, rekao je da on to ne naplaćuje i da od mladenaca ne uzima ništa. Nadalje, samu crkvu, osim poneke mašne, nismo morali kititi ni ukrašavati, jer sve je napravio on sam. Kako je bilo Božićno vrijeme, a on uživa u pravljenju jaslica, napravio je to tako lijepo da bi svako pretjerivanje u dodatnom kićenju bilo nepotrebno, možda čak i kič.

Sam obred bio je lijep. Ni predug, ni prekratak, lijepe riječi, tople, sažete, važne, prigodne Božićnome vremenu kao i trenutku. Nimalo uniformirane i rezervirane. Od našega Velečasnoga to bi bilo teško i očekivati. Zaigran, pravo (Božje) dijete u duši. Htio je da imamo vatromet. sretan

O bračnim dojmovima


Što se mog dugog bračnog staža tiče sretan, mogu vam reći da sam pretpostavljala da će biti lijepo. Sada znam da su pretpostavke bile točne. Uživam, veselim se svemu što radimo zajedno čak i kada to znači da on peče puricu u kuhinji, a ja preslagujem ormar u sobi. Lijepo mi je bilo lani s njime šetati po snijegu Fužina. Još ljepše mi je ove godine bilo napraviti to opet. I bacati se u snijeg kojega na Platku ne fali. sretan

Brak sasvim sigurno nije nešto u što treba uletjeti impulsivno i nepromišljeno, ali je, ne dvojim, nešto čega se dvoje ljudi koji se vole, nimalo ne trebaju bojati. Istina je da tada ljubav poprimi neku drugu dimenziju od one koja je bila na razini cura-dečko, ali ta je dimenzija viša, jača, posebnija, duhovnija od one prethodne. Tako da ... ako ima netko tko zna i osjeća da je osoba s kojom je u vezi Ona Prava, ona s kojom želi podijeliti život, ako postoje i neki osnovni preduvjeti za to (punoljetnost barem sretan ), onda mogu reći jedino - samo naprijed. Puno je bolje nego što se riječima, knjigama, pričama, pjesmama, filmovima može izraziti.


Post je objavljen 07.01.2008. u 13:00 sati.