...Nasmijavala sam kao estradna komicarka publiku,one male ljude koji su bas zato i dosli da pobjegnu od necega sto ih je mucilo i tistilo,da im ja makar zakratko uveselim zivot.Cesto sam se i sama smijala s njima,ali vrlo je tesko opisati i objasniti da se ja,zaduzena za smijeh onih koji su taj smijeh unaprijed platili,smijem cak vise od njih,kao da sam i ja platila sama sebi.Jednostavno bi se za vrijeme nekog moga nastupa dogadjalo u atmosferi nesto za sto ja ne mogu reci da sam to ja umjetno stvarala,ali sam se poistovjetila s onim stotinama ili tisucama potreba i zelja
za smijehom,i to je bilo ono nevjerojatno.Misljenja sam da komicari,dakako oni voljeni i zeljeni,dozivljavaju neopisive trenutke ushita kojemu jednostavno-ravno nije nista.Jer nasmijati drugog covjeka,podariti mu smijeh,to je veliki dar svevisnje Bozje sile covjeku kao neki univerzalni lijek za one tegobe koje se ne mogu lijeciti ni fizikom ni kemijom.I lijececi druge,zacijelo sam lijecila i sebe samu...
(Nela Erzisnik-"MOJA TRI ZIVOTA")
Post je objavljen 07.01.2008. u 12:46 sati.