...opet sinoć događaj za pamćenje...ujutro oko pola 5 prvo mi je posla oneke sms-ove da se ja napokon odlučim šta ja hoću i da se ja prestanem igrat s njim,uglavnom da ga nazovem ako se predomislim...ja mu samo poslala sms da se on mora odlučit a ne ja..i tak opet se malo svađali,rekoa mi da se možemo 'družit' dok opet nitko ne zna za to..meni bilo glpo i nisam ništa odgovarala...naveče mi poslo sms i pitao da li izlazim nekud,ja rekla da bi ali nemam s kim,on da će bit u našem bircu i da dođem i ako mu sredimo neko mjesto pored nas da se vidimo...i ja otišla s onim likomza kojeg sam mislila da mi je stvarno prijatelj,ali sinoć i sad sam se uvjerila da to očito nije...bili mi tamo,zazali se,nisam Njega ni pozdravila ni riječ progovorila s njim...i krenuli svi moji kući jako rano,ovaj moj 'prijatelj' nešto bio ljut i mi se svi pokupili i otišli...i ja opet došla do pola puta i On mi pošalje sms da se vratim jer kao nema on s kim biti tamo...i ja se opet vratila,po ne znam koji put...i čeka on mene,sjedi sam za stolom i sjela ja pored njega i počeli pričat ko neki stari prijatelji kojima se nije nikad ništa dogodilo,kao da smo oduvijek najbolji...bilo tamo još ljudi i svi nas zezaju da ne znaju kako će do svojih jakni kad krenu kući jer među nama postaje vruće...i On,budala,kaže da ima tu neka kemija među nama..ja se opalila smijat...ovi svi likovi pokpili jakne i kao idu kući,još ih on tjera i kaže da nam smetaju...ovi otišli i ugasili svjetlo na katu di smo mi bili i ostali mi u mraku sami,samo za stolom preko puta njegova sestra i neki lik...i nas dvoje se zavalili tamo i pričamo,pa se opet svađamo...ja već trebala bit kod kuće ko i obično,ali nazvala sam mamu i nešto smuljala da ostanem duže...mi pričali nešto o tom zašto sam se ja vratila i zašto je on zvao i spominjali moj mail i smijali se glupim razlozima,on mojim,a ja njegovim...i ja sam stvarno trebala ić kući jer je isteklo i to vrijeme koje sam užicala od mame...ja se pokupila i otišla,a on zamnom viče kao kako ga mogu ostavit samog tamo i još svakakve gluposti...još me pitao da li mi je moj 'prijatelj' nešto spominjao u vezi petka,ja onak ostala začuđena,nisam imala pojma o čemu ovaj priča...a kao taj lik,moj 'prijatelj',se naljutio na njega jer sam ja ostala s njim i sad više ni ne priča s njim,samo ga pozdravi i ode...i još mi je rekao da on,lik,cijelo vrijeme želi bit samnom ali ja o kao ne kužim,pa se zato ljuti...ja mu rekla da ja nisam javno vlasništvo pa da ću bit sa svakim...i otišla ja napokon...opet stigla do pola puta,kad mi stiže sms da ga čekam da je krenu zamnom...i ja ga pričekala...on će mene kao otpratit kući...i putem se svađali oko tog šta bi ja kao htjela da radimo putem...ja pričala gluposti i naravno čovjek mi nije vjerovo...putem još sreli mog bratića,njegovog jako dobrog frenda,i čovjek nas onak začuđeno gleda jer zna da ovaj živi na drugom kraju i ne kuži ašto ovaj ide mojom ulicom...i stigli nas dvoje do moje kuće i obadvoje smo toliko ludi da smo se vratili još pola puta nazad,opet se svađali i smijali istovremeno...i vraćamo se nazad do moje kuće,polako s noge na nogu...mene mama već zvala nekoliko puta i ja svaki put kažem da sam blizu i da ću sad...i napokon me čovjek 'natejero' da kažem šta sam ja ko htjela radit putem...ja samo onako prošapćem:"Avantura je..."...i krenula ja stvarno napokon kući,on onako stoji tamo i kao neće se on okrenut prvi pa da mu mogu prigovarat...ja se vratila do njega i mi se poljubili,onak jako dugo tamo stajali pred mojom kućom...i zagrlio me tako čvrsto,činilo mi se kao da me nikada neće pustit...ja ga onak hoću prestat ljubit,on me još čvršće zagrli i ne da mi da idem...baš je bilo savršeno,nebo puno zvijezda i nas dvoje sami u mraku...samo da nisam morala ić kući...i napokon me pustio i opet se on neće okrenut prvi,ja se okrenem i kažem mu da ja očito uvijek prva popuštam i otrčim do ulaznih vrata,okrenem se i vidim da on još uvijek tamo stoji...ja ušla u kuću,a mama se počela derat ko nikad u životu...i da usput moja mama nas vidjela...i sad sam s njom posvađana jer joj ne želim reći tko je ni ništa,zapravo ne smijem reći da je on...i sad opet zbog tog kašnjenja imam zabranu izlazaka,ali ovaj put ozbiljno,dok mi se tata ne vrati kući,a nemam pojma kad će to bit...ja legla u krevet i poslala mu sms da ne smijem više izlazit van i blablabla,sve što mi je mama rekla...mi se još malo dopisivali i onda me potjero da idem spavat jer ja ko ne smijem bit tako dugo budna...i ja napokon opet bila sretna...maloprije sam se probudila,došla na msn i tamo moj 'prijatelj'...pitao me kad sam došla kući i tak..ja mu sve ispričala i on se naljutio i počeo mi prodavat spike kako On samo manipulira samnom i šta ja se neću napravit zbog njega i da se on meni već čudi...ja znam da On stvarno manipulira samnom,ali dok god on igra moju igru i svaki put kad me vidi zove me nazad,pa i ja ću se dat zajebavat...i bit ći sad sretna zbog tog,neću žaliti dok je meni sve to ok...neka svi misle što hoće ja znam da je to opet bila na neki način pogreška što sam se vratila i pokazala da ću se uvijek vratiti,ali neka sam...da se nisam vratila danas bi se kajala jer kao tko zna što bi bilo...baš me briga,igrat ćemo se dok možemo,a za onu njegovu 'najdražu' baš me briga,pokazao je i dokazao da ju ne voli toliko...ne kužim zašto bi onda trčao zamnom i pratio me kući u zadnje vrijeme jako često,a t nije radio ni onda kad smo si bili predobri...znam da ću poslje svega ovog opet ja plakati,ali bar sam na trenutak sretna i živmi za te trenutke jer sretan život na postoji...pozzz svima...
( *€*@ v.t.p.)
Post je objavljen 07.01.2008. u 12:44 sati.