Zapravo, sve se baziralo na mom naivnom poimanju utjecaja medija na stavove ljudi. Vjerujem da mediji kroje javno mnijenje u svim aspektima društva kod barem 80% ljudi. Jebiga, čeljad ne vole pretjerano razmišljati i puno je jednostavnije prihvatiti ono što ti serviraju TV i tisak. Činjenica da bi se dobar dio takvih vijesti urušio pred elementarnom logičkom analizom ne mijenja na stvari. Slično je i s muzikom.
Višegodišnje bombardiranje trashom iz majstore radionice splitskog «genija» i sličnih mlatimudana, rezultiralo je pogubnim glazbenim ukusom. Pjesmuljci upitne kvalitete i još gorih tekstova postali su muzički mainstream hrvatske glazbene scene.
- Koliko ti treba? 40 deka pjesama za Radijski? Nema problema? C-dur odgovara? G-dur? E jesi zahtjevan. Ali dobro, dođi prekosutra, sve će biti gotovo.
Kada bi iznenada radijske postaje – mislio sam naivno – počele puštati samo jazz…ili, da ne radikaliziram, nešto melodičnije ali kvalitetno, to bi utjecalo na muzički ukus nacije, barem kod mlađe populacije.
Bog mi je svjedok da sam sve učinio kako bi kod svoje žgepčadi potakao interes za lijepu muziku.
Još dok je bila nasciturus, Prvić se naslušala Cheta Bakera, Pink Floyda, rocka, klasike, sevdalinki… Sjećam se da sam sa ženom plesao, između dva truda, na lijepe ritmove Cesarie Evore. Ako je to neće inicirati – mislio sam – onda ništa neće.
Ali avaj, sve uzalud.
Istina, krenulo je dobro s Edovim «Prikazama» ali nastavak je bio poražavajući. Iako sam slomio televiziju i onesposobio radio Prvić je u ranim godinama čula pjesmicu od Minee i trajno se zarazila. Kad se tome pridoda potpuni izostanak sluha te ravnomjerno pjevanje koje više baca na recitaciju nego na melodiju, shvatio sam da sam je, u glazbenom smislu, nepovratno izgubio. Danas, kada ima 5 godina, pokojni Toše je njezin muzički vrh.
S Drugićem sam osmislio drugačiju taktiku. Nisam joj puštao ništa nego sam je vodio u prirodu da sluša poj zlaćanog slavuja, šum potoka i fantazmagorične zvukove vjetra u krošnjama čempresa. Nadao sam se da će je to baciti na psihodeliju. Ili barem na psihu. Opet ništa. Opet sam, štono bi rekli stari Grci, «prdnuo u čabar».
Ultimativni hit, pjesma s kojom je Drugić osvijestila svoj muzički ukus, bila je (na žalost i danas je) «Gospe moja».
Gos..e moja obuci mi bilo, toooo mi dob..o (s)stoji
Pa da sa njim budem jedno tiiilo, obuci ga moji(m)…(Sic!)
Uzalud smo je tukli, prijetili domom za nezbrinutu djecu, govorili kako je tu pjesmu napisao jedan dundo što je zaklao Barbiku – ništa nije uspjelo. «Gospe moja» provukla se na mala vrata da bi postala evergreen. Ponekad prođe i 10 dana da je se ne sjeti. U tim trenucima zatreperim od nade da ju je zaboravila, ipak je ona malo dijete, tek su joj dvije godine. Ali taj mali mamut pamti a što je još gore, za razliku od Prvića ima smisla za pjevanje. Kad se tome pridoda i prigodna koreografija, to za publiku izgleda prilično simpatično. S druge strane, žena i ja očajavamo. ;)
Ne bi bilo strašno da je na tome stalo. Međutim, ovoj uspješnici Drugić je pridodala i drugi ultimativni hit ljubitelja vukova Jasmina Stavrosa koja ide ovako nekako:
Neka je saalala (šarala, op.a.) sa svima vama
Neka je vajala (varala, op.a.) i boljela (?)
Znam, vejute (vjerujte, op.a) znam
Samo je mene vojelaaaaa…
Treći najveći hit je jedna sasvim prigodna pjesmica za dvogodišnje dijete:
Mooj je zivot iga be ganicaaa
Umojna piiica, tiganje stanicaaaa….
Da nije sve tako crno govori mi činjenica da joj se sviđa i sasvim prihvatljive – Tiha noć i Dubrovačka kolenda a uz to pokazuje i nezanemariv interes za moju gitaru.
Jedno kratko vrijeme Drugić je usvojila i jednu prekrasnu pjesmu Allison Crowe (zapravo, obradu Cohenove) koju imate prilike ovdje čuti. Međutim, čini se da razlog interesa nije pjesma nego riječ Aleluja. Jel' mi to neka poruka??!?
Ipak, najveće iznenađenje u muzičkoj izobrazbi mojih sirotica nastupilo je neki dan kada je Prvić, ničim izazvana, zatražila da joj se kupi gitara. Da li je to samo hir ili zametak koji bi se mogao izroditi u nešto lijepo, tek treba vidjeti.
Do tada, meni preostaje jedino zaskočiti na spavanju malog Antuna, iz susjedne zgrade koje je, sasvim slučajno to znam, kupio zadnju gitaru u Turbo limacha.
Ali to i ne bi trebao biti problem za ljude sa mojom …. Prošlošću. ;)
Post je objavljen 07.01.2008. u 11:53 sati.