daklem... osvrt na promjene u dizajnu kod razumice (dobro sad je vecina ljudi zna kao provi ;) )
slika je ok , ali je ona prosla bila bolja, (slika to jest ;) )
zasto?
a zato :)
volEm zenske bokse i to ti je :)))) )
(da ne bude zabune volim da ih vidim , ne da ih nosam...)
zasto? :)
paaa uglavnom zato sto jako dobro stoje....
i fiiino uokvire lijepe guze :)
pa me podsjete na neke kave.. :)
koje su isto tako fine... :)))))
(ja sam nekada i fine kave znao piti, kako se u to uklapaju bokse.. eeeeee :)) )
....
polako sam se uspinjao kamenitim stepenicama...
znao sam gdje je to otprilike... da moram prijeci tih 206 koraka...
cudio sam se.. polako uvjeku sebi brojim korake..
nadajuci se da ce negdje biti taj broj...
sad sam stao na 126... okrenuo sam se.. 57 stepenica i 126 koraka...
iako se nisam zurio bio sam zadihan, nema se vise one stare kondicije...
okrenuo sam se...
njezine tople oci su se me odmah zaokupile
"dugo me cekas? "
"ma neee , evo nisam se ni smrznula..." pruzila je ruke... koje su bile tople..
"ovo je neki test " nasmijao sam se..
"ahaaa , pogodi koliko sma dugo tu"
"predugo , ja sam se smrznuo , gdje cemo na kavu?"
"gore?"
"pa kud gore dosao sam na vrh brda..."
"ma ne tu bleso jedna.... ovdjee..." nasmijala se i rukom me uhvatila za bradu i okrenula prema jednom prozoru
bas iznad stepenica...
"ok. samo da se zgrijem...." nasmijao sam se...
usli smo u neki kafic koji je imao samo visoke stolice... ona me uhvatila z aruku i povela prema jednom kutu..
nazirao se mali prolaz i stepenice..
"opet stepenice???" vec sam zavapio....
pogledao sam konobara koji je pozdravio klimanjem i narucih kavu s mlijekom... i casu vose..
ali kako sam to rekao vec smo se nasli gore...
separei uz prigusenu svjetlost ili stolovi za dvoje pored prozora..
zauzeli smo mjesto pored prozora pogled je bio predivan....
ona i snijeg....
jedina kombinacija u kojoj mi snijeg nijebio toliko odbojan....
pricali smo lagano... dmicale su minute... sati...
nas smijeh i sapat se preplitao
u jednom trenutku... samo se nagnula i poljubila me...
zastao sam i gledao je...
"a sto?" uspio sam provuci kroz osmijeh...
"onako, iz cista mira...." nasmijala se i ona...
pogledao sam okolo , vec smo bili sami....
ili mi se samo tako cinilo....
kava je brzo nestala ...
ona me pogledala...
imas nesto tu... pokazal aje na kut usana..
ja sam digao ruku.. njezina me ruak zaustavila....
i njezine usne su pokupile zadnju kap kave...
"eto , ovo ja zovem dovoljno topla kava...."
rekla je dok se udaljavala od mene ostavljajuci samo njezin miris koji je lebdio ispred mene...
"
Post je objavljen 07.01.2008. u 11:32 sati.