Iako su to zaslužili, ovo neće biti post in-memoraim HSS-a, čije vodstvo je upravo pogazilo sve što su obećali biračima po pitanju NATO-a. U sljedeća tri posta zapovjednik korporativne galaktičke flote ispričat će vam priču, s kojom će lijepo pokazati da je ZERP, samo mrtvo slovo na papiru. Navedeno će biti prikazano iz mnogima malo poznatog kuta -> sustava traganja i spašavanja. Naime, međunarodna konvencija o traganju i spašavanju na moru, koju je diplomatska konferencija u Hamburgu izglasala 1979. godine, stupila je na snagu 1985. godine, a RH je ratificirala 1996. godine. Na temelju te konvencije, RH tek 1998. godine donosi Nacionalni plan traganja i spašavanja ljudskih života na moru (NN 164/98), a čime je samo na papiru uspostavila nacionalnu službu traganja i spašavanja, sukladno Zakonu o potvrđivanju Međunarodne konvencije o traganju i spašavanju. Isto tako, u skladu sa člankom 25. Konvencije o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu - ICAO, svaka se država ugovornica obvezuje poduzeti mjere pomoći unesrećenim zrakoplovima na svojem teritoriju. Države ugovornice prihvaćajući tu obvezu, provode traganje i spašavanje na dijelu dodijeljenog im zračnog prostora i iznad međunarodnih voda i drugih područja neodređenog suvereniteta, te u skladu sa regionalnim sporazumima o zračnoj plovidbi moraju omogućiti osnivanje i provedbu službe traganja i spašavanja (STS) u skadu s Aneksom 12. navedene Čikaške konvencije ICAO. Prema tim odredbama, država potpisnica mora samostalno ili zajedno s još jednom ili više drugih država utemeljiti službu traganja i spašavanja (STS) ili SAR (Search and Rescue).
Po ovom pitanju kod nas nije poduzeto gotovo ništa, osim reguliranja uzbunjivanja kroz Hrvatsku kontrolu zračne plovidbe (HKZP), dok stožer Vijeća za regionalnu suradnju (RCC - Regional Cooperation Council) uopće ne postoji, već se on navodno organizira po potrebi (!?). Dakle, sustav traganja i spašavanja (STS-SAR) u RH trenutno egzistira samo u međusobno nepovezanim fragmentima, bez jasnih ovlasti za njihovo angažiranje. Potpuno nekoordinirano se koriste postojeće snage Lučkih kapetanija, Policije, Oružanih snaga i Gorske službe spašavanja. To su snage koje nemaju nikakvih zajedničkih dodirnih točaka po vertikali zapovjedanja, nemaju zajedničke operativne procedure ili SOP-ove (Standard Operating Procedure), ne pridržavaju se nikakvih međunarodnih pravila, a posebice onih glede komunikacije, zapovijedanja i izvješćivanja. Osim toga, takav nakaradni STS-SAR sustav nema jedinstveni sustav upravljanja, nema jedinstveni sustav obuke i osposobljavanja, te egzistira bez ikakvog oblika nadzora i provjere sposobnosti deklariranih snaga, odnosno provjere ispravnosti i funkcionalnosti istih. Specijalizirane nacionalne snage za traganje i spašavanje kod nas ne postoje, kako na kopnu, tako i na moru. A sve dok se ne ustroje u skladu sa uzusima struke, nabrojane snage će biti najčešće služba traganja i prevoženja leševa. Što sam kao pilot helikoptera HRZ-a imao priliku i osobno iskusiti par puta...
Cijeli tekst pročitajte na 012station.bloger.hr
Post je objavljen 07.01.2008. u 09:58 sati.