Marketing
Šampanjac, kiša, potres i svašta nešto još
Blagdan Sveta Tri Kralja, u planinarskim krugovima ovog dijela zemaljske balotice postao je sinonim za jedan poseban i izuzetno atraktivan događaj. Naime, upravo tog dana, već skoro dvadesetak godina, organizira se uspon na najzapadniji mosorski vrh zvan Debelo brdo, na kojem se uz čestitanje i najbolje želje za novu godinu, tradicionalno otvaraju boce šampanjca (ili pjenušca kako vam god drago), i to ne one dopremljene istog dana iz nekog Keruma, Tommija, ili Studenca, već one koje su na isti ovaj datum prošle godine skrivene na «tajnom mjestu». Naravno, dobar običaj je da se ovogodišnje bočice zakopaju i tako u neobičnim uvjetima sazrijevaju za slijedeću godinu.
Kao novopečeni diplomirani planinari, ni u kojem slučaju nismo željeli propustiti ovakav događaj, iako su nas meteorološke prognoze upozoravale da bi nam kiša i olujno jugo mogli prilično poremetiti naše planove. Ali, uzdajući se u onu da sreća prati hrabre, ipak smo se nadali da sinoptičari ovog puta neće biti potpuno u pravu
Nedjeljno jutro započelo je neobičnom pojavom. Drn drn brm brm tu tu tu brmr...Grmi, trese, udara...Šta je sad?
U prvim trenucima naivno sam pomislio da su glavni uzroci trešnje u krevetu moje ljubavničke sposobnosti. Međutim, znakovi koji su usljedili nisu ukazivali na ispravnost ove teorije, tako da sam svega petnaestak sekundi živio u slatkoj zabludi. Ali...dobro je...
Već smo se ranije dogovorili s našim prijateljima da se, bez obzira na to kakve vremenske prilike bile, nalazimo najkasnije do sedam i po u baznom logoru broj jedan u Sitnu Gornjem.
Na odredište stižemo među prvima, tu su već i pripadnici GSS-a, a nedugo zatim dolazi i autobus sa jakim planinarskim snagama koji je krenuo pola sata ranije sa stanice u Sukoišanskoj.
Svjesni činjenice da nam meteorološka prognoza ne ide u prilog, odlučujemo da u svakom slučaju idemo do Lugarnice koja nam je otprilike na pola puta do Debelog brda pa ćemo tamo vidjeti kako i što dalje. Ukupno pedesetak planinara krenulo je odlučno i snažno u nove pohode preko prvog stjenovitog grebena koji služi za zagrijavanje, ali smo vrlo brzo spoznali da bi nam moglo biti prilično brljavo. Sjenoviti sjeverni obronci dočekali su nas klizavi i sa mjestimičnim ledenim krpicama. Iako gojze odlično poznaju ove mosorske staze, ovoga puta je ipak bilo potrebno primjeniti neke druge metode «gazanja», u prvom redu izbjegavati stijene s lišajevima koje su za po3.14zdit klizave. I moja malenkost se u trenutku dekoncentracije i razmišljanja o koječemu drugom, u hipu našla u specifičnom položaju, guznim mišićima čvrstom gravitacijskom silom priljubljenim za majčicu zemlju.
Sve je to za ljude, stoga ponešto opreznije nastavljamo put stalno pogledavajući u nebo i oblake koji su se prijeteći zakačili za najviše mosorske vrhove. U samom početku nam je bilo prilično friško, ali hodajući u dobrom ritmu i lagano se pentrajući, tijelo vrlo brzo dolazi na radnu temperaturu, tako da svakih kilometar-dva odbacujemo višak odjeće, pa ulazimo u box u kojem mjenjamo set-up. Neki bome i make-up!
U Lugarnici, omiljenoj planinarskoj kući, dočekuje nas legendarni vodič i izuzetni ljubitelj planina Ivica Sorić-Suri, i to sa ogromnim loncem punim toploga čaja. Lugarnica nam je trebala biti samo mjesto odmora, ali već i na ovoj visini od 872 metra nad morem, glave su nam doslovce u oblacima. Kiša miriše u zraku, a do vrha bi nam u idealnim uvjetima trebala još puna dva sata hoda. Nakon dugog razmišljanja, glavni vodiči izleta odlučuju da danas ipak nećemo ići do samog Debelog brda, jer baš i nema nekog smisla izazivati sudbinu po ovako lošim uvjetima. Iako je ova odluka izazvala blago razočaranje većine planinara, ne može se reći da u tom trenutku nije bila ispravna i više nego razborita. Boce šampanjca koje su lani zakopane na Debelom brdu, preživjet će tako još jednu godinu. Da prava planinarska fešta ipak ne bi izostala, odlučili smo ovogodišnji šampanjac otvoriti upravo tu, kod Lugarnice. U pravom društvu, razlozi i načini za feštanje i tako se vrlo lako nađu.
Nakon što smo svi jedni drugima zaželili mnogo uspješnih planinarskih pohoda i uspona, došlo je vrijeme da se krene. Većina ekipe koja je u Sitno Gornje došla busom, natrag će od Lugarnice ravno prema Žrnovnici, a nas desetak ćemo nastojati dočepati se planinarskog doma na Ljuvaču jer nam je eto baš slučajno, ovaj friški planinarski zrak povukao asocijacije na tople porcije fažola s kobajama. Potajno se nadajući da će se ovaj gusti sloj oblaka ipak tijekom dana razbistriti pa da nam se konačno ukaže prilika za skokić do nekog od obližnjih vrhunaca, ali nam to, na opće čuđenje, ovaj put nije pošlo za rukom. Otprilike na pola puta, počele su padati prve kapi kiše na naše usijane glavice. Ništa zato, pa nismo mi sazdani od cukra, brašna i slatke vodice. Vadimo borbeni set-up za posebne uvjete i hrabro kročimo naprijed. Zanimljivo, sad kad pada kiša, staze mi se doimaju manje klizavim nego ranije. I što je još zanimljivije, čak i nakon više od sata pješačenja po ovim ne baš idealnim uvjetima, nismo se ni u jednom trenutku zapitali «pa šta nam ovo triba?». Više je nego očito da smo potpuno zaraženi virusom planinarenja ili neke vrste ludila, sad je i tako svejedno.
I tako, malo pomalo, došli smo i do toliko željenog planinarskog doma u kojem smo konačno odahnuli i predahnuli, koliko-toliko se osušili i naravno, okrijepili naša napaćena bića vrlo zanimljivim koktelima energetskih napitaka.
Nije se lako dići sa stola u ovakvoj atmosferi, ali eto, nema nam druge, nego prikupiti motivacije za još samo tridesetak minuta kotrljanja nizbrdo.
I to smo naravno uspjeli, a na povratku primamo pozive iz civilizacije naših zabrinutih kolega koji su danas ipak bili nešto pametniji ili barem nešto manje hrabri od nas, pa su ostali u toplini svojih domova. Ipak, na povratku u Split, naše kolegice Neda i Majda poznatija kao Žena od Mota, priredile su nam veličanstveni domjenak kao ono zrnce koje nam je jedino nedostajalo u ovom prekrasnom kišnom, trusnom i vlažnom danu...
A Debelo brdo? O, pa neće ono uteć s mista...
Za nove pobjede...u zdravlje!!!
Post je objavljen 07.01.2008. u 10:30 sati.