Znam, vrijeme je za san.
Ali prije toga, pojest ću ovaj mirisni kolač.
Improvizirala sam za tebe.
Jednostavno, slatko i miriše na djetinjstvo.
Kao najslađi bakin koji ćeš glasno mljackati.
Sigurno si imao takvu baku.
Umornu, ali sa srcem junaka, sve za tebe.
Zašto mi nisi pričao o njoj ?
Veliš, previše smo gorjeli da bi djetinjstvo upetljali.
A noćas si budan.
Obuzet sjećanjima, djetinjim snovima
i bezbrižnoću...
Pokušavaš dočarati crte moga lica,
ubaciti u idilu.
Noćas sam ti bilo tko,
onaj što ti priča, a ne razumiješ
dah koji osjećaš na vratu, a nema nikoga
miris koji ti širi nozdrve, a pećnica je hladna.
Ako si i zaboravio boju, bas vibrira u tebi.
Srce ti je hladno i otvaraš prozor.
Vruće mi je i otvaram svoj.
Negdje na pola puta oživjet ću te.
Blagim smješkom sakrivaš drhtanje.
Znam, vrijeme je za san.
Mada neće još doći, uživaš u iščekivanju.
A ja u tebi....
Post je objavljen 07.01.2008. u 00:43 sati.