Luka je glavni lik ove priče, njegov život i njegova "sreća". On je sasvim običan mladić, crne kose, sivih očiju, rođen u znaku raka. Ne baš komunikativan s ljudima koje nepoznaje, često zatvoren u sebe. Voli boraviti u svojoj "katakombi i slušat kosture", sjediti u parku i razmišljati, grliti drveće, fotografirati. Luka je postao šutljiv od kad mu je umro brat. Jednog dana su se on i njegov brat David vozili na biciklu niz brijeg. David se pravio važan da može voziti bez ruku, nije gledao gdje vozi, naletio je na kamen, i strovalio se niz brijeg. Luka je bacio bicikl, otrčao do njega, prislonio mu glavu na koljena, pozivao je u pomoć, ali je već bilo prekasno, David je slomio vrat. Umro mu je na rukama. Luka je s njegovom glavom u rukama plakao, jecao, proklinjao taj dan, bio je pogođen. David mu je bio sve. Osoba kojoj će reći svoje najskrivenije tajne, osoba s kojom je mogao pričati o curama, a bez da ga ovaj zafrkava, osoba koja je bila uz njega u kriznim situacijama. Od tog dana Luka počinje pisati "Crnu Knjigu Radosti". Dnevnik u kojem opisuje svoj život poslije bratove smrti. Nije da mu je krenulo bolje. Njegov oslonac je sad mrtav, njegov mali braco. To be continued..