koja licemjerna sebičnost,
nepromišljena okrutnost,
uzimaš sve bez pitanja,
kao da je cijeli svijet,
na dlanu samo tebi poklonjen,
za tvoju igru stvoren…
lažnom toplinom se približiš,
osmjeh na licu nabaciš,
osjećaje mamiš,
munjevito upijaš,
poput tipki klavijature,
igraš se i udariš…
past ćeš duboko,
neka zapamti hladnoća srca tvog,
mržnja oko tebe stvorit će se,
samo sjena ljubavi ostat će,
ruke za pomoć biti neće,
da te iz ponora blata izvuče…
Post je objavljen 06.01.2008. u 19:23 sati.