Pregled posta

Medvedgrad s Armandom

Išli mi do Medvedgrada pješaka. I mogu reći jako lijepa šetnjica. Okoliš - standardna zimska idila. Imam pregršt fotografija snijega koje ste garant-već-negdje-vidjeli. Bilo je stvarno lijepo. Osim jedne stvari: snježne kataklizma u povratku. Naime, tamo smo išli jednim putem, a nazad uz neki "kanjon potočića" (koji oksimoron) Kraljevec. Mila majko! Koja kobna odluka! Koja strava! Vidjela sam se kako proklizavam i sunovraćujem se u kanjon potočića u smrznuto-zaleđenoj varijanti.

Vidjela sam se kako tamo ležim u hladnoj vodi, nemrdam, vjerojatno slomljene kičme i ključne kosti i ukočeno promatram plavo nebo. Život bi mi vjerojatno letio pred očima dok mi u kadar ne bi uletio neki zgodni GSS-ovac urlajući "ne mrdaj, nemoj prestati disati, diši!! diši!! nemoj mi sad zaspati! ostani s nama!" i druge tradicionalne američko-spasilačke fore.

Nije mi preostalo drugo nego tijekom cijelog povratka nazad glasno i uvjerljivo negodovati i neljupko izražavati pasivnu agresiju prema organizatoru i vođi ovog puta - stanovitom Armandu. Kako sam poludjela što nismo išli nekom normalnom stazom već ovom ledenom, ajme... Pola puta sam se čučećki spuštala. No, krenimo redom.

Za one koji blagog pojma nemaju o čemu ja to pričam, evo dijelić mape s Medvednice. Parkirali smo kod groblja u seocetu Šestinski Lagvić, koje je ime dobilo po tamošnjem poznatom restoranu Šestine. Mi smo išli gore stazom 11, a vraćali se stazom 13. Ne ponovilo se.




Putem do gore prvo što me zateklo od prirodnih ljepota Medvednice svakako su Todorićevi Kulmerovi dvori. Fantazija.

I mama bi, kćeri.




Kad smo se nakon par minuta hoda, konačno, skinuli s asfalta i krenuli u šumu, izmijenjivali su se prekrasni šumsko-zimski pejsaži koje ste garant već sto puta vidjeli. No, to vas nije omelo da i dalje bjesomučno fotografirate grane pod snijegom, opterećeno drveće, kapljice mrtvog snijega i slično.



Taman kad sam se prepustila romantiziranju, trgnuo me natpis



Petar Šegedin. Po natpisu bih rekla da je ne samo bio pjesnik i ljubavnik, nego i filozof.



Nabijeni domoljuVnom energijom propošno smo krenuli prema gore na oltariziranje.





Ugledavši fortificiranu utvrdu (ili bar ono što je od nje ostalo), odmah sam pogledom potražila znate već šta! I pronašla žig na ulazu! Preplavio me osjećaj zadovoljstva. Žigomani svih planinarskih društava - ujedinimo se!!





I onda... sam oltar! Izgubila sam obje obrve valjajući se oko plamenika kako bi napravila što uzbudljiviju fotografiju! Željela sam dati jednu pravu foto-odu našoj domovini! I taman kad sam dobrano provaljala po snijegu, četiri puta oskliznula i jednom lupila arkadom o rub desne kocke, sprljene jakne i puna srca krenuh po utvrdi... kad ono... skužih tablu "zabranjeno približavanje plamenom Oltaru"! I šta sad?! Ne mogu vam ništa od tih fotografija pokazati, jer ne želim završiti kao Peratović. Hvala!




Dva detalja su me dirnula na Medvedgradu:

1. detalj. Pogled na Zagreb. Minuta dvije pažnje i koncentracije.




2. detalj. Ekološko osvješteni građani-dječica.





Promrzli, odlučili smo utjehu pronaći u restoranu u okviru tvrđave - Medvegradski podrum. Vjerovali ili ne, vrata u restoran su od one guste, prozirne plastike (se to kaže pleksiglas?). To je bukvalno PVC stolarija. Nisam tak' šta još vidjela na ulazu u neki ugostiteljski objekt, moram priznati. Ambijent čist pristojan. Grijanje na otvoreni kamin. (Klima na prekratka vrata.) Osim ako ne sjedite vrlo blizu izvoru vatre vrlo brzo ćete osjetiti šarm plastičnih vrata koja su od poda odignuta četiri prsta. Čak me ni dim cigarete nije smetao. I kako bi uz takvu ventilaciju!




Poznata kao osvjedočena štruklomanka, odmah sam naručila jednu. A ok su bile. I najslabije su štrukle - dobre štrukle, tako sam odmah smandrljala u dva zalogaja ovaj komadić:



I sad dolazimo do dijela koji me, blagorečeno, zatekao. Tražim ja jelovnik, čisto da vidim šta nude. Vidim cijene od 60-70 kn pa naviše. Ok, ambijent je to, specifičan, ovo-ono... ali ono što me zabezeknulo je cijena janjetine! Dajte me nemojte zezati da je janjetina 250 kunića kilogram! Pa toliko su nam uzeli pljačkaši na Pagu ljetos! I kako vlasnik koji toliko traži za janjetinu može staviti ovakav jelovnik na stol:



Pa to kao da je s devet-igličnim-printerom rađeno??


Uvrijeđeno, napustili smo prostor. Dvje-sto-pe-de-set kuna janjetina u tom restorančiću? Ajme. A i štrukle su, mislim!, bile napola kupovne.


Idemo dolje! I sad tu dolazimo do one kobne odluke, nećemo istim putem, jer zna se, planinari vole drukčije kombinacije. Prvo su me natjerali da idem do "Kraljičinog zdenca". Nisam vidjela ništa što bi sugeriralo na naziv kad smo došli do tog nekog cilja.


Ali restorančić s jezerom je bio više nego sladak u snijegu. Pravo Gutešino vrelo!




Putem smo sreli heroja...



... vi'š to mi nije jasno. Tip ima love za full planinarsku opremu, a štapovi su mu - štapovi!



Cijeli put nazad uz taj prokleti kanjon-potočić pratila su nas dva simpatična dječarca. Veselo su ciktala i uživala u smrznutom snijegu.




Tu sam prestala fotografirati, strpala aparat u ruksak i koncentrirano na dupetu krenula prema dolje. Evo jedne fotke s mobitelom. Slučajno uzete. Pogledajte vi ovo ledeno staklo. S-t-r-a-v-a. I to tako ono minutama i minutama i minutama.



Nikad kraja. Mislila sam to-je-to. Prvi put u životu ću nešto slomiti. I po tko zna koji put se uvjerila da zima definitivno nije moje godišnje doba. Em zima, em smrtonosno.



Po silasku dolje sasvim slučajno smo naišli na jednog našeg medijskog selebritija. Kako smo ga grubo zatekli, dočekao nas je u defanzivnom stavu. No, nakon par smirivanja i riječi utjehe, odao nam je tajnu da traži nekoć sveprisutnog političara Antu Đapića.




Nismo mu poželjeli sreću u potrazi. Samo smo se ljubazno pozdravili s njim i odlutali u seosku idilu...

Vrh: 579 m Markacije: Ok. A i Armando zna put. Žig: Ubetoniran na ulazu, lijevo. Vrijeme do vrha: Sat. Za nazad ne pitajte! Opasnosti: Stakleni led na stazi 13! Životinje: Spavaju u brlogu. Vidikovac: Puca! Sve u svemu: Svakojakih crtica za starost.

Post je objavljen 06.01.2008. u 16:09 sati.