Nebo se sa zemljom sjedinilo kada se Krist rodio. Bog je na zemlju sišao, a čovjek na nebo uzašao, sada onaj koji je po naravi nevidljiv, radi svojega čovjekoljublja po tijelu postaje vidljiv. Stoga i mi slaveći kličemo:»Slava Bogu na visini i na zemlji mir koji nam je donio Tvoj dolazak. Spasitelju naš – slava tebi!»
(stihiri na litiji Božića, bizantski obred)
Dan 07. siječnja prema novom, Gregorijanskom kalendaru (vrijedi od 1583. godine), pada 25. prosinca prema starom, Julijanskom kalendaru (vrijedio je od I. st. pr. Kr.) po kojem liturgijsku godinu još uvijek računa dio Crkava bizantske tradicije (pravoslavnih). Na taj dan, dakle, pada svetkovina Božića – rođenja Kristova.
Neka Kristovo rođenje od Presvete Bogorodice u jaslicama Vitlejimskim donese svima koji Božić slave po starom kalendaru mir i spokoj, neka svjetlo novorođenog Bogomladenca obasja svaku dušu i razbije tmine u kojima mnogi još uvijek borave, ne vidjevši nadu za svoj život. Bog nam se svojim rođenjem zauvijek približio postavši jedan od nas, dovijeka je povezao nebo sa zemljom i božansko s ljudskim. Svojim utjelovljenjem Spasitelj nam je dao nadu da svaki naš napor, trpljenje, trud ljubav i dobro imaju svoj smisao i cilj i da ovo nađe nastojanje oko dobra neće biti promašen put.
Dragoj braći i sestrama koji Božić slave prema Julijanskom kalendaru neka je:
SRETAN BOŽIĆ:
MIR BOŽJI – HRISTOS SE RODI!
Arhangel
Post je objavljen 06.01.2008. u 15:02 sati.