Forsiranje pješačke bojne – Perekopski zaljev 1944.
Tijekom mjeseca travnja 1944. na obali Perekopskog zaljeva, u području Čurjuma, brani se 127. pješačka pukovnija sovjetske 387. pješačke divizije. Još tijekom mjeseca siječnja izvidnici 127. pješačke pukovnije više puta noću čamcima prelaze zaljev i na drugoj obali izviđaju, te prikupljaju podatke o protivniku. Područje interesa zapovjednika pukovnije je na području bezimeno jezero – Dede – Kurajevka. Izvidnici su uočili da protivnik to područje nije zaposjeo sa svojim postrojbama, ali samo ponekad tuda prođu ophodnje njemačkih vojnika koji opslužuju PZ topove, koji pak su razmješteni u području Dede – Kurajevka. Nakon dužeg i pomnog proučavanja protivnika i njegovih djelatnosti zapovjednik divizije zapovjedio je zapovjedniku pukovnije da izdvoji jednu pješačku bojnu koja treba forsirati zaljev i na drugoj obali zaljeva uspostaviti crtu mostobrana. Za izvršenje ove zadaće zapovjednik 127. pješačke pukovnije odredio je 2. pješačku pukovniju pod zapovjedništvom satnika F. D. Dibrova. Ta 2. pješačka pukovnija bila je svježe popunjena vojnicima i časnicima koji su već imali bojno iskustvo, a tu su bili premješteni iz drugih postrojbi pukovnije. Osim toga bojna je ojačana još 5. samostalnom pješačkom satnijom iz sastava armije. Krajem ožujka zapovjednik divizije preformulirao je zadaću zapovjedniku 2. pješačke bojne i ona je sada glasila ovako: istodobno s početkom napada postrojbi 2. gardijske armije na područje Perekopskog zaljeva bojna će s istočnog dijela Male kose desantom na motornim i običnim čamcima (čamci su tipa DSL i A – 3 – po Athumanunhu) iskrcati u području bezimenog jezera južno od Dedea, a potom napasti smjerom Kart – Kazak br. 1 udarom u pozadinu protivnika bojno sudjelovati s postrojbama sovjetskog 13. gardijskog pješačkog korpusa iz sastava sovjetske 2. gardijske armije. Početak napada sovjetske armije trebao je početi 8. travnja 1944. Tijekom veljače i ožujka vojnici 2. pješačke bojne danonoćno su vježbali desant na obalama Karkinitskog zaljeva, nešto malo južnije od Čurjuma. Kako izgleda shema ustroja ojačane 2. pješačke bojne Athumanunh je nacrtao na svojoj sličici. To je ukupno 512 vojnika, dočasnika i časnika koji su naoružani s 286 brzometnih pušaka, 166 kratkih strojnica, 39 puškostrojnica, 6 strojnica, 9 PT pušaka, 2 topa 45 mm, 6 minobacača 82 mm. Bojni je na raspolaganje stavljeno 41 čamac tipa DSL i 10 čamaca tipa A - 3. Posade čamaca su pukovnijski inženjerci koji su obučeni u rukovanju s istima. Nadnevka 8. travnja postrojbe sovjetske 2. gardijske armije počele su s napadom i do večeri 9. travnja armijske divizije uklinile su se u protivnikovu obranu na oko 5 km dubine, no, na potezu kota 12.6 i 13.6. divizije su naletjele na odlučan i snažan protivnički otpor. Daljnje napredovanje sovjetskih divizija je onemogućeno. Sada opet Athumanunh se mora malo začuditi njemačkim zapovjednicima koji i dalje na nadziru područje na koje će se uskoro iskrcati cijela sovjetska ojačana pješačka bojna. Točno u 2400 ojačana pješačka bojna krenula je u desant preko Perekopskog zaljeva. Izvidnice bojne već su se iskrcale na drugoj obali i stalno su motrile na protivnika. Tijekom plovidbe razmak između čamaca bio je 5 metara, a s približavanjem drugoj obali povećavao se na 15, pa onda i na 20 metara. Nakon uspješnog iskrcavanja postrojbe bojne su krenule prema dogovorenom planu, a na oko 2 km srele su se s izvidnicima. Čim su ga izvidnici upoznali sa situacijom zapovjednik bojne odredio je 5. samostalnu armijsku pješačku satniju, ojačavši je s jednim topom 45 mm i desetinom PT pušaka, da zauzme položaje oko ceste Dede – Kart-Kazak br. 1, pa time osigura lijevo krilo bojne u slučaju eventualnog protivnikovog protunapada. U 0520 ostale postrojbe bojne krenule su prema već prije dogovorenom planu. Vidljivost je bila loša i smanjena, pa je 5. samostalna armijska pješačka satnija naletjela na vatreni položaj njemačke bitnice šestocijevnih bacača granata. Sovjetska satnija iako i sama na trenutak iznenađena, brzim djelovanjem zarobila je njemačku zbunjenu bitnicu koja uopće nije ovdje očekivala protivnika. No, ubrzo su takva iznenadna djelovanja postala jasna i njemačkim časnicima koji su napokon shvatili da imaju protivnika u svojoj pozadini. Tako je u 0600 13 njemačkih tenkova uz potporu pješaka automatičara napalo sovjetsku pješačku bojnu u svojoj pozadini. Zapovjednik bojne presložio je odmah svoje postrojbe i odlučio prihvatiti borbu s protivničkim tenkovima. Tako je sada bojni složaj sovjetske bojne bio kutom naprijed, a taj složaj posložile su i pješačke satnije, ali su njihovi vodovi ostali u crti. Iz svake desetine odmah su se izdvojili lovci tenkova, a topovi, strojnice i PT puške zauzele su svoje vatrene položaje na krilima pješačkih satnija. Njemački tenkovi zauzeli su složaj u crti i krenuli u napad na sovjetsku pješačku bojnu. Nakon kratkotrajne borbe njemački tenkovi uklinili su se u složaj 5. samostalne armijske pješačke satnije, a malo pomalo i u ostale sovjetske pješačke satnije. Sovjetski topovi 45 mm uspjeli su oštetiti jedan njemački tenk, ali je i sovjetski top kod 5. samostalne armijske pješačke satnije uništen. Njemački tenkovi time su i probili položaj sovjetske 5. samostalne armijske pješačke satnije, a potom su jednostavno pregazili 3 minobacača sovjetske minobacačke bitnice. Sovjetska 4. pješačka satnija hrabro se tukla s njemačkim tenkovima uz potporu jedinog preostalog topa 45 mm i uspjela oštetiti još dva njemačka tenka. Na kraju njemački tenkovi prošli su kroz bojni složaj sovjetske pješačke bojne. Rezultat je bio slijedeći. Sovjetska bojna izgubila 4 vojnika, a još 11 ih je bilo ranjeno, uništeno joj je 3 MB 82 mm i 1 top 45 mm. Njemačko pješaštvo i tenkovi izgubili su 40 vojnika i tri tenka. Ubrzo su sovjetsku bojnu, koja ipak nije napustila posjednute položaje, pronašli sovjetski vojnici iz sastava 3. gardijske pješačke divizije. Svi vojnici, dočasnici i časnici ojačane bojne za pokazanu hrabrost dobili su medalje i ordene SSSR-a, a zapovjednik bojne dobio je odlikovanje 'heroj Sovjetskog Saveza'.
Post je objavljen 06.01.2008. u 12:50 sati.