i tak. eventualno sam pronašao savršen sažetak ovog teksta, pa ako vam se neda čitati slobodno skrolajte na drugi komentar, odgovor londonskom nebu.
Eto i nova godina je prošla, šta da se priča. nova godina ko nova godina - parada pijanstva i kiča. no ono što sam zapamtio od svega je da su svi poludjeli na tim famoznim novogodišnjim odlukama, da, svi koje znam, čast iznimkama, su donjeli neke odluke kije planiraju ostvariti. kad me pitaju za moje kažem što jasnije mogu "odlučio sam ne odlučivati" - neki me blijedo gledaju, neki kažu da sam zabrijao, neki pak stanu pričati kako im je na faksu, dok neki mudro šute. iskreno, ne vjerujem u te odluke ništa više negu u bilo što drugo, ne volim ih donositi općenito, a kamoli neke koje se odnose na cijelu godinu jer znam da ništa neće biti od toga. previše je stvari u pitanju da bih se ograničio na jednu fiksu ideju. možda griješim jer možda takve ideje kojih ćemo se držati jačaju karakter, no to mi je pak svejedno jer mislim da se karakter ne stvaramo mi već se on polako kleše od strane vanjskih utjecaja. zato, stoga, dakle - ništa od novogodišnjih odluka.
idemo dalje (samo da napomenem da mi je glupo togovoriti zbog očitih razloga, ali eto, izraz se ustoličio kao jedini za izricanje nastavljanja akcije, pa šta ću...možda malo nabaciti nekonformističku spiku i reći...)
nastavljamo...
prije sam pisao o spoznajama, trenutcima svoje vrste i kako one ponekad negativno, ponekad pozitivno utječu na nas. nedavno me jedna lupila lopatom u čelo, ili da se bolje izrazim, pregazila me kao šleper mačku, nakon nje je od mene ostala samo mrlja žaljenja i donekle bijesa. nažalost, mačka je gore prošla u svakom slučaju, ali tako je kako je. uglavnom, spoznaja kao što se moglo zaključiti nije bila pozitivna, ne samo da je bila negativna, ona je bila ono što je antiproton protonu, nešto sasvim drugačije, sasvim obrnuto (ako griješim, slobodno me ispravite, ja sam vjerovatno zadnja osoba koja bi nešto pametno rekla o fizici...lažem, znam ja neke stvari, stvari koje mi nisu trebale - mogao sam objasniti pomak prema ovom ili onom, ali o otporu nisam znao ni za lijek)...gdje sam stao...lapata, mačka, proton, anti... da.
iskusto nije bilo nimalo ugodno, naravno to nitko nije smio znati jer sam vješto pokrenuo svoj poznati humoristični obrambeni mehanizam...prokleti bili, svi oni misle...vidjet će...vidjet će
nastavljamo. i ostatku svijeta status quo je bio i ostao, no jednom malom mjehuru iskrsnula je pukotina i on se raspao u veličanstvenom uzviku koji je zvučio nekako ovako "faaaaaaaaaaaaaaaaaaaaak" i nastalo je hrpa malih, još opasnijih mjehura. opako me gledaju sad.
svejedno. to je bio jedan od trenutaka. i sad...prema osnovnim tezama MOMENTALIZMA, moram nastaviti dalje jer je ono, nakon trenutka možda i bitnije, tad će se vidjeti da li ću ostati živ ili malo manje živ. no već mi je health-bar ionako nizak. trebao bih pripaziti i po običaju potisnuti sve, al jbg, ne ide to tako. sjećanje ostaje, a od njega nema života i svime time sam sad službeno u kurcu (pardon na izrazu).
inače...smatrajte ovo kao drugi dolazak vjerovatno jedinog momentalista