Znaš li...?
Znaš li kako mi je
Kad prođem pokraj kuće tvoje
Kad se sjetim onih dana
Kad tvoja mi soba nije bila strana?
Znaš li kako mi je
Kad ljudi me zovu nadimkom tvojim
A je samo spustim glavu...kao da se bojim...
Znaš li kako je teško
kad pitaju za tebe
a ja moram reći:
neznam,˝vas dvoje˝...
te riječi više ne postoje...
Znaš li kako je gledati te
u naručju druge?!
Kako je patiti od
Neizlječive tuge?
Kako je nadati se,
a znati da stari dani vratiti se neće?!
Kako je razmišljati i proklinjati dane sreće?!!
Ne mogu od ovoga pobjeći
Nemam gdje...
Da još te volim na glas reći
Ne smijem,ubilo bi me.
Iza lažnog osmjeha se skrivam
Tema o ljubavi ne diram,
Izbjegavam pitanja o tebi
Jer sram me kazati da voljela
Više nikada mogla ne bi.
Kako da kažem da za sve si kriv ti?
Da patim od nesretne ljubavi...?
Ljubavi kojoj je davno došao kraj...
I nakon svega još ne mogu reći:mrzim te,znaj!
Morala bih skinuti maske sve
Priznati da slaba sam i da volim te...
A zašto kad smisla nema?
˝Život je takav...,rekli bi mi,
pun nepravde i problema...˝
to je za osobu koju puno volin.........ali to nije osoba......bilo koja ....to je moja ljubav.......
koji je god stariji od mene.....ali nema veze...... ljubav ne poznaje granice......
Post je objavljen 05.01.2008. u 16:50 sati.