nemoj mi govoriti da se sve rijeci trose
kao neke stare cipele jer izgubile bi dio svoje carolije....
posalji ih.... pomalo stidljive pomalo nevaljale
a uvijek romanticne....
te rijeci neka lutaju neka me nadju... neka me obasjaju
neka me uplase neka me umore neka me ozdrave
neka me rane neka su melem neka su nada....
samo neka svaka poruku ima....
mozes reci da se poneke obuzdati moraju
ali.... ja bih vise voljela da se to nedesi....
ni snove netreba obuzdati a kamoli rijeci
jer nikad nije prljava igra istine a svak rijec ima svoju istinu....
zato ih ne stedi salji ih meni jednu po jednu
stotinu, tisucu koliko osjecas i koliko znas....
zalutaj meni u svakoj svojoj rijeci.... zalutaj....
ja cu te pronaci i necu te izgubiti....
Post je objavljen 05.01.2008. u 16:15 sati.