joj ljudi subota je opet... meni se ne da ić van ali moram.. hehe
obećala sam Matei i nema izmotavanja..
odlučila sam da neću pisat više o NJEMU ni u jednom jedinom postu. ljudi moji nemam jednostavno više snage. tolko sam razbijala glavu ovih zadnjih par mjeseci i sad kad konačno dobijem broj ja nemam hrabrosti da mu pošaljem jednu šugavu poruku...
dobro, nije šugava... ali opet
neću više fakat, neću ništa slat dok ne počne škola. onda ću vidjet kaj će se događat i to...
dosta mi je više tog mučenja sebe i mojih frendica.... sorry curke kaj ste morale stalno slušat o njemu, neće se ponovit
eto, dogodilo mi se ono kaj nisam htjela. odustala sam od dečka koji mi se sviđa već 4 mjeseca...
al ok, život ide dalje, nije mi ni prvi ni zadnji put.
danas idem malo van, zabavit ću se kolko će mi se dat i ok.
joj kak su grozne ove promijene raspoloženja, jebeni pms (cure me razumiju)
eto praznici su nam pri kraju, opet će počet škola
al do toga je ostalo još 9 dana pa ćemo uživat još dok možemo.
da vam sad ja objasnim zašto sam ja odustala od tzv. lova
eto jednostavno sam shvatila da je vjerojatnost da sve završi super jaaaaaako mala (ko i uvijek dosad) pa sam sama sebe pitala: jel to sve skupa vrijedno mog poniženja??? mislim, ovak mi nije niš falilo (osim njega) ali s tim ću se kad-tad morat pomirit... možda bi i bilo vrijedno poniženja kad tako nešto radite zbog osobe do koje vam je iskreno stalo... i kad bi ja bar znala da će to završiti onak kak ja hoću, ne bi me za ništa više bilo briga... ali ja to ne mogu znat.
zato je ipak najbolje da i dalje sve bude ko i prije...
ok, neće bit ko i prije jer ja više neću plakat... nadajmo se.. neću više, rekla sam sama sebi i probat ću se držat toga
ok, vidim da sam već počela pričat gluposti pa idem... ipak je subota, pa se moram još malo ić spremat...
veliku pusetinu šaljem mojim picama iz 2.a i svima ostalima
pozz ljudi
Post je objavljen 05.01.2008. u 15:07 sati.