Točno znam zašto kirurzi ne operiraju svoje najbliže. I zašto je nezgodno da te ispovjeda vlastiti ujak. I da ti mama bude učiteljica...
Mogla bih ja tako nabrajati do sutra..
Zapravo mi stalno kroz glavu prolazi neka vrsta grižnje savjesti što je KM takva kakva je. I što je smještena u domu (privatnom) gdje o njoj brinu 24 sata. A ona je nezadovoljna. I buni se. I protestira...
Manimo se sada psihologije, i psihijatrije... Jebeš teoriju.
Sve ja znam. Znam da bih trebala biti slatka i vesela domačica, uvijek sa osmjehom na licu (pogotovo što si uzeh tjedan dana ge o-a), a kad tamo - hodam po kući kao prebita mačka. Ili režim... Ili ne spavam po noći...
Ne znam da li je gore prije nego što odem kod nje ili poslije. Ona udara svim oružjima - grižnjom savjesti, zločestim jezikom, spominjanjem odgovornosti i sl. floskulama.
Znam da je bolesna. Znam da radim za nju što je najbolje. Znam da zapravo dobiva puno više nego što mi je pružila (jer je bila definitivno opaka majka). Znam da sve ovo treba zakopati ili poslati u pm.
Jebiga, očito još nije stigao trenutak da konačno bez emocija pristupam njezinim raspoloženjima i definitivno nerealnim željama - jednokrevetni apartman, 24-a njega, pogled na more po mogućnosti Opatija, hrana - 4 zvjezdice hotel, i nekoliko doktora - specijalnista koji bi odmah skočili i ublažili joj njezine (izmišljene?) boli.
I ja bih u ovom trenutku htjela biti na nekoj bijeloj snježnoj padini, po mogućnosti u Francuskoj (da mi svi ne pričaju hrvatski), sa toplim apartmanom u poleđini (naravno - i upaljena vatra u otvorenom kaminu) i s plusom na tekućem, po mogućnosti s puuno nula...
Jebiga, a život je ipak nešto sasvim drugo....
Sklisko govno koje će se poslije pretvoriti u bljuzgu..
Ps. A da to stavim u kategoriju - zdravlje + sex???
Post je objavljen 05.01.2008. u 14:34 sati.