Marketing
....ESEJ O LJUBAVI ....
Kao da sam pozvana da učinim nešto veliko i trajno.
Kao da sam s tvojom ljubavlju spremna da savladam sebe samu, svoju nemoć, svoj strah i svoju nepokretnost.
Da ti kažem da senke koje me progone ove večeri imaju tvoje lice, i one koje su žive, i one koje su mrtve, i one koje su mi nanosile bol, i one koje su mi donosile radost.
Senke nekih mojih života prepoznajem, a željna sam ih kao što sam željna tvoje ljubavi, dodira, postojanja.
Volim te, znači tražiti smisao, biti spreman i otvoren.
Volim te, znači živjeti istinu i drhtati pri pomisli na tebe. Zahvaljujem ti se na svemu ma koliko to trajalo.
Ljubavi, siromašni su oni koji nikada nisu voljeli! Ja ne želim da te učim već da te volim, to je viši stepen saznanja. Ako vijeruješ u sebe, za posljedicu ćeš imati nesalomivu savitljivost koja odolijeva svakoj oluji.
Tako će ljubav i život biti jedno. Volim te, zaista te volim.
Znam da mi ne vjeruješ i misliš kako ću te i ja jednog dana iznevjeriti. Zapamti, moja ljubav izdržat će prevare, Izdržat će vijeruj, izdržat će. Tijera me silna potreba za tobom.
Tada i moj život dobija smisao. Moja sudbina dobija nove oblike osmišljene tobom. Zbog tvoje ljubavi ti oblici imat će neprocenjivu vrijednost. Zar mogu očekivati više? Trenutno jedino moja ljubav ima svrhu, jedino ona daje vrijednost ovom pisanju, jedino to duboko osjećanje pripadnosti tebi donosi smisao koji iako polako izlazi iz mene, ostavlja me iscijeđenu i nemoćnu ma koliko željela da te ljubim, da ponovo vodimo ljubav na vrelom pijesku...
Željo, postojiš uzalud! Zašto pobogu, mogli smo na taj tajni put krenuti zajedno. Šteta, jer moja ljubav za tebe nije ništa. Ne znam više šta govorim, pokušavam da ti objasnim, opišem stanje u kome se nalazim.
Kako da ti opišem to stanje, taj mamurluk duše, taj instinkt i strepnju, to lutanje, to ponižavanje. Kako te ponekad mrzim, ne mogu da te se oslobodim,, da se odvojim, da poželim drugog čovjeka, a opet samo tvoje lice za mene ima smisla. Ponekad sanjam, kroz snove preživljavam one dane dok si me valjda voljeo. Nije teško biti rob onome koga voliš. Neću da te pitam zašto je to tako očigledno. Da bi samo uvećalo moj bol ponekad mislim kako je sve to jedan trenutak u vremenu, trenutak između dva udarca. Kao neki tren u kojem svjest pritiska moje biće i cjedi ga izvlačeći esenciju koja se zove ljubav. Ponekad postajem dosadna i sebi. Ljubav pa ljubav.
Ponekad se pitam odakle dolazi ljubav, Odakle snaga i ta nemoć istovremeno? Otkuda oblaci tvog lica sto me progone iz časa u čas.
Zašto si ti postojan u meni, zašto ne mogu da te odvojim od suštine mog života? Kako, zašto, nije dovoljno reći samo volim te.
Plašim te se, želim te i bojim se tebe, mrzim te i ubijam te svakodnevno, jer ti si moj strah i moja groznica i moje nemanje, moja ograničenost, i moja tupost i sve moje gluposti. i sva moja djela, i ti si istina, i ona duhovna osama iz koje prolaze riječi čudesne kao putovanja. Kada kažem volim te pomislim na ono što čini ta riječ, na sve ono što si živio, što ziviš i što ćeč živjeti.
Koliko samo može da nedostaje zadovoljstvo milovanja, niježnosti.
Volim te u vremenu mnogobrojnih života znači pobjediti smrt,,znači nadu i smisao života, puteve ka tebi..Možda je sadašnja ljubav u ovom životu način da se naučim patnji..Ovaj svijet ponekad je surov, ponekad nisam u stanju da razumijem, ponekad ga prihvačam, ne volim ništa što znam. Predosijećam da ćeš otići, da će te tokovi života odvući od mene. Šta nam vijredi traganje za sobom ako se izgubimo prije nego što smo sebe pronašli. Na putevima života ne postoje prečice. To je jasna svjetlost saznanja. Mogu. Odlazim od tebe. Spašavam te mog prisustva, moje komplikovanosti, mojih nesanica i prevelike ljubavi koja ti je prešla u dosadu..Ona je uvjek nešto drugo od onog što trenutno mislimo da jeste. Od moje ljubavi mogu uvijek očekivati više. Zašto želimo da je se oslobodimo? Zašto obuzima tuga i radost, dva različita osećanja istovremeno? Znam, odlazim od tebe ali ne od ljubavi moje. Razumiješ njenu dubinu i moj bol.
Ovaj odlazak nije smrtna presuda za našu ljubav. Ponekad želim da ti predložim da kreneš sa mnom da dijelimo život koji je ostao. Ali osjećam da bih pogriješila i uplašila te. Ja ne sumnjam u tvoju iskrenost, u sve što si mi podario za ovo vrijeme ljubavi. Sad znam odakle izvire ta ljubav i sa tom spoznajom mogu da odem na put znajući da ćeš zauvijek biti uz mene, u ledenom trajanju bez bola, patnje. jednom trajanju koje ne iskupljuje blažene ali i ne kažnjava grešne. To je sve za sada, za jedan život, za djelić drvenog vremena u kojem se obnavljaju sve moje radosti i sve moje tuge, Ti si zaista moja ljubav za sva vremena!
... Kad me budu za Tebe pitali, znat će koliko boli o tebi pričati.
Nitko nema pravo nama suditi, svatko barem jednom može pogriješiti.
Vjeruj kad Ti govore, otišla sam zbog Tebe,
Nisam mogla podnijeti da te druga ruka zagrli ...
... Baš svaki put kad Tebe vidim, uvijek srce zadrhti.
Kad zorom na Te pomislim, suza suzu pretopi ...
Post je objavljen 05.01.2008. u 12:15 sati.