Jutros sam se probudila isprazno, kako kaže demagog. Gledala sam sinoć još jedan nastavak hrvatske trakavice zvane ;»Perat iza 45 linija oli Ispod crte dobroga ukusa». Čovjek s teško oštećenom i ispražnjenom memorijskom karticom SanDisk Ultra II 2.0 GB, cipelama broj 44 i pimpekom 0,08 m u erektivnom stanju,na ssvom blogu ipak se sjetio «davnošnjih jako bliskih odnošaja…(odnošaji na daljinu mi nisu poznati!- Op.Tukice). Rečeni akter, bloger po vokaciji sa članskom iskaznicom «nekog»novinarskog udruženja obraća mi se na svom blogu (peratovic.blog.hr) doslovno s komentarom:
»P.S. Ima tu i komentatorica koje liječe teške frustracije davnašnjim jako bliskim odnošajima sa mnom. To je pak neizlječivo stanje, pa nema smisla da od sad njihovo keženje bude tolerirano na 45 lines blogovidnici :( (45 lines 04.01.2008. 11:19)...»Moja terapija je pisanje ovog bloga»...
Nisam htjela zamarati psihijatre iz bolnice Vrapče tražeći komentar ovakvoga iskaza, ali ne bih me čudio odgovor koji bi glasio;- Dragi Peratoviću, nema te terapije koja tebi može pomoći! Pis*o ne pis*o, vrime ti je iscurilo u nepovrat. Mogu Ti vratiti računalo bez diska, foto aparat bez kartice, ali minute, sate, dane života, ne. Ti si u lošem nježniku. Na žalost Ti nisi više vijest, NETKO, komu se viruje.
Danas ljude zanima kada i koliko će litra eurosupera 95 preći granicu deset, dvadeset kuna.
Kako bi obnovio sjećanja na udbaška vrimena poslat ću ti memorijsku karticu sa 2 GB i sliku mufića.
Možda te to digne, pali bojovniče, Peratoviću...
Post je objavljen 05.01.2008. u 12:12 sati.