Lovac u snijegu je naša najpoznatija opera. Napisao ju naš operni skladatelj sv. Marko Perković u junačkom desetercu. To je opera relativno mlada, iz otprilike doba između dva rata (domovinskog i onog rata kad je došo SDP na vlast)! Čak se ni Zajčeve romantičarske pederske emo opere i opere Ignacija Fuchsa ne mogu mjeriti s ovom. Ona je izazvala veliki medijski skandal, jer je uznemirujuća i čak se iz jednog kuta gledanja može primjetiti i muška ljubav, a to vam nije isto kao i pederluk, to prakticira i sv. Marko Perković. Tako je Vatikan oštro osudio ovu operu i njezinog skladatelja kojemu su jednom progledali kroz prste kad se htio razvesti, a u Srbiji su se počeli pojavljivati gledanjem ove opere mnogi kurioziteti, iako se u srbiji non-stop događaju neaki kurioziteti. Poznato je da je u VNK-u (vlaško niško kazalište) počinjeno masovno samubojstvo nakon zadnjeg pljeka. Ljudi su se počeli ubijati instrumentima i njihovim sviračima. No ta burna povijest ove opere je sada najmanje važna, nas što zanima je sama radnja. Pa evo pročitajte:
1. čin: Dvojica velikih prijatelja Mladen Markač i Ivica Kirin morali su prekinuti svoje veliko prijateljstvo, zato što ih je posao odvukao na različite strane. Jedan je postao ratni zločinac(Markač), a drugi je(Kirin) postao glavni policajac u državi. Njihova veza je u zametku, valjda zbog boli rastanka dogodi se jedan eksces kada jedan drugog repetitivno potapše po... kupite ulaznicu.
Ovaj čin opisuje kratko razdoblje, iako ulazi i u neke stvari koje ja nisam spomenuo.
2.čin: Markač ide u zatvor i tamo susreće lovce koji su bili u zatvoru zbog krivolova, s njima se sprijatelji i tu počinje zatvorsko prijateljstvo. No jednog dana Markač biva zatvoren u kućni pritvor pod uvjetom da nikad ne izađe. Za to vrijeme Kirin se bezbrižno zabavlja kao glavni policajac i pušta ne znajući da su to Markačove prijatelji već spomenute lovce. Markač saznaje da su pušteni i zove ih na večeru.
3. čin: Došlo je vrijeme večere i tu također dolazi i Kirin. Tu su sad svi veseli, vesele se i prepričavaju događaje iz svog života. Na samom kraju lovci njih dvojicu pozivaju na lov. Markač je u kućnom pritvoru, ali to će srediti Kirin, da ga ne uhvate.
4. čin: Sada lovci, Markač i Kirin odlaze pod velom noći u Viroviticu u lov. Tamo love divlje svinje(prvo su se mislili provest u gradu, ali su shvatili da je Virovitica dosadan grad sa ružnim ženkama) i slikaju se. Slike novinarima šalje peder i izdajica glasnogovornik kojeg je posebno za to uzgojijo iskompleksirani mafijaš/medijski magnat Matija Babić koji objavi slike, to vidi Haški sud i zatvara ponovno Markača. Markač biva osuđen na smrt na električnoj stolici, u dvoranu za pogubit upada Kirin i sjeda mu u krilo te obojica umiru slinavo se žvaleći.
Ovo je ukratko bila radnja opere, zanimljivo je da na kraju same opere, glumci se ne naklone, već počine samoubojstvo, koje naravno nije stvarno.
Svatko tko pogleda ovu operu poželit će to napraviti još jednom(osim ako se od tuge ne ubije). I na kraju jedna slika iz same opere:
by: Roby
Post je objavljen 05.01.2008. u 10:28 sati.