Marketing
Nova godina
Božji blagoslov neka te prati tokom čitave ove nove 2008!
Župnikova propovijed na Staru godinu
Evo nas na kraju još jedne godine u našem životu. Neminovno nam se nameću neka pitanja: kakva je bila prošla godina u našem životu? Da li je bila ispunjena srećom ili nesrećom? Da li uspjesima ili neuspjesima? Da li radošću ili tugom? Kako smo iskoristili vrijeme koje nam je Gospodin bio dao u protekloj godini? Koliko smo prokockali šanse koje smo imali u prošloj godini? Normalno je da smo ponosni kad gledamo svoja dostignuća i uspjehe u protekloj godini, ali istodobno smo žalosni zbog naših neuspjeha i promašenih šansi. Možda bismo se najradije vratili natrag, pa da onda sve ispočetka ispravimo i nadoknadimo. Ali nema vraćanja natrag! Možemo samo naprijed!
Neka mlada Amerikanka, udana za jednog vrlo bogatog čovjeka iz New Yorka, vraćala se kući iz Kalifornije. Na putu ju je zadesila teška željeznička nesreća. Zadobila je vrlo teške rane. Liječnici je nisu mogli spasiti. Kao djevojka bila je veoma pobožna. Potjecala je iz vrlo pobožne, kršćanske obitelji i bila je dobro odgojena. Nakon udaje došla je u posve novu okolinu. Tu nitko nije govorio o Bogu. Izgledalo je da tu nitko ne misli na Boga i na vječnost. Ispočetka je to mladu ženu veoma smetalo. Ali malo po malo ona se sasvim lijepo priučila na novi, udoban i raskošan život, te je i ona posve zaboravila na Boga i na spasenje svoje duše. Sada nakon teške željezničke nesreće – eto je na samrti! Mora ostaviti sve i poći Bogu na račun koji ju je tako dugo čekao na pokoru i popravak. Ona nervozna dozva liječnika i upita ga: «Moram li umrijeti gospodine doktore?» «Na žalost», glasio je kratak odgovor liječnika. «Koliko još imam živjeti?». Liječnik joj je rekao: «Možda još jedan sat!» Strah je prostrujao njezinim tijelom. A kako i ne bi? Ona odlazi. Odlazi u nepoznato. Što je tamo čeka? Kakav život takav svršetak.
Tako zamišljena i sva prestravljena stavi ruke na oči i upotrijebi sve sile, kao da želi nekud skočiti, poviče silnim, bolnim glasom, sva u očaju: «Kući, kući – New York!» Liječnik joj je blago na to rekao: «Nemoguće!» Umirite se jer svako uzrujavanje veoma je opasno! A tada je ona rekla: «Gospodine doktore, koliko dobra sam mogla učiniti s novcem što sam ga posjedovala samo da sam ostala vjerna životu svoje mladosti. No ja sam mislila samo na zabavu i modu. Sada mi preostaje samo još jedan sat života. SADA JE SVE PREKASNO!
Nije živjela više niti jedan sat, jer ju je uzrujanost ubila za nekoliko minuta. Liječnik je kasnije izjavio da nikada u svom životu nije nešto tako strašno doživio, posebno ona riječ: PREKASNO!
Draga moja braćo i sestre, kako je često puta bio i naš početak lijep, divan, ispunjen prekrasnim nadama i tako smo krenuli u život. Kako je bio divan odgoj koji smo primili od naših pobožnih roditelja, od naših svećenika. Koliko je u našem životu bilo dobrih odluka i obećanja. A što se kasnije dogodilo? Tko bi mogao izbrojiti sve nepoznate slučajeve koji su u životima ljudi slični svršetku spomenute gospođe? Koliko ima nenadanih smrti, danas sve više u saobraćaju, od potresa i poplava, podmetnutih bombi i raznih drugih nesreća. Milijuni su računali na visoku starost, ali je nisu doživjeli. Tisuće i tisuće mladića i djevojaka nisu ni sanjali o smrtnoj opasnosti, a ipak su se uslijed grijeha, iznenada, našli pred Vječnim Sucem.
Kao što čitav život, nažalost, može biti izgubljen i ona riječ PREKASNO, može se mnogima pripisati, tako može biti i jedna godina izgubljena u životu čovjeka. Izgubljena za dušu, izgubljena za našu vječnu sreću. Zato se, braćo i sestre, ispitajmo na svršetku ove godine da li smo upotrijebili svoje vrijeme, koje nam je Gospodin bio dao na raspolaganje i svoje talente za svoju sretnu vječnost? Jesmo li se odazvali poticajima Duha Svetoga da činimo dobro, a zlo izbjegavamo? Kako smo vršili svoje vjerske dužnosti? Kako smo primali sv. sakramente? Kakav je bio naš kršćanski život? Da li smo večeras, na koncu ove godine bliži Isusu nego na početku protekle godine?
A sada, s betlehemskim pastirima stanimo u Duhu do nogu Malog Isusa i pokajmo se za ono što nije bilo dobro u prošloj godini. Molimo Isusa za oproštenje i odlučimo da ćemo mu vjernije služiti u Novoj godini koja je pred nama. A sada iz dubine srca svoga zahvalimo Gospodinu za sva dobročinstva što smo ih primili u minuloj godini iz njegove Očinske ruke. I vraćajući se od jaslica Malog Isusa, poput betlehemskih pastira, vratimo se slaveći i hvaleći Boga za sve darove koje nam je udijelio. I neka se večeras iz naših srdaca vine pred prijestolje Božjeg veličanstva topla pjesma zahvalnica: TEBE BOGA HVALIMO!
Amen.
Post je objavljen 05.01.2008. u 09:44 sati.