uvijek te unište oni koji te vole...
ja sada želim stati... negdje između... u sredini jave i sna i ostati izgubljena...
nadam se, žudim i čekam, ali meni nema lijeka...
čitam riječi tvoje i pišem svoje...
očito je da smo izgubljeni slučajevi... ti i ja... svatko na svoj način... i čemu se onda ja nadam...
tvom poljupcu da mi zaliječi ranu?
tvojoj ruci koja briše moje suze?
tvom dodiru kada muče me more?
da...
jednostavno i kratko ... to su moje nade... snovi bez mogućnosti da se ostvare...
nikada ti ih neću priznati... nikada... jer pamtim tvoje riječi i klete ti usne...
slomio si me onda, što te priječi da to ponoviš?
....
malo uzaludnih riječi... neka tište ovu stranicu, a maknu se sa mog srca...
grijeh palog anđela
gledaj me sada moj pali anđele
dok slomljena ti krila ljubim
i suzama svojim rane
zacijeljeti ti se trudim
plačeš krv za svoje grijehe
plačeš li i zbog mene
zbog rana mojih
zadane od ruku tvojih
klečim pred tobom
anđelom te zovem
iako nisi vrijedan
molitve moje
od sebe me guraš
dalje od svjetlosti
dalje od sjaja
predaješ me duhu mraka
zadnji tren i kraj
zašto da moja krv teče,
zašto da sanjam još jedan san,
zašto da živim ovaj dan?
nisam jaka, nisam znaj,
umorna sam već od puta,
zar ostala mi još minuta?
mogu li ja zadnji put u životu,
čuti tvoje gitare zvuk,
prije neg` uzme me smrtni muk?
kradem sudbi još trenutke,
sada mi se bliži zadnji sud,
ulud` sam trošila život lud.
zadnji je otkucaj sata,
postajem tek sjena,
prazna uspomena.
Post je objavljen 04.01.2008. u 19:52 sati.