Borbe pješačke bojne ojačane tenkovima za OT – kota 253 (Kursk) 1943.
Tijekom ljeta 1943. godine sovjetska 280. pješačka divizija branila je kursku izbočinu na 12 km crte bojišnice. Protivnik je zauzeo dominantne kote (247, 248 i 253), a posebno je inženjerijski uredio i utvrdio kotu 253 koja je time postala i snažna otporna točka protivničke obrane. Upravo s te OT (kote 253) protivnik je motrio prednji kraj i dubinu obrane sovjetske 103. pješačke pukovnije koja se nalazila na desnom krilu obrane sovjetske 280. pješačke divizije. Tijekom mjeseca svibnja zapovjednik divizije odlučio je poboljšati taktički položaj svojeg desnog krila, pa je odlučio zauzeti protivničku OT na koti 253. Za provedbu svojeg nauma zapovjednik divizije tražio je od zapovjednika 103. pješačke pukovnije da izdvoji jednu pješačku bojnu koja će biti ojačana tenkovima. Obranu i inženjerijsko uređenje OT, njemačka pješačka bojna koja ju je i branila, provodila je tri mjeseca. Tijekom toga vremena njemački vojnici uredili su dvije neprekidne crte rovova na kojima su bili izrađeni zakloni za strijelce, bunkeri i zakloni za djelovanje PT topova. Rovovi su međusobno bili povezani kretnicama (kako izgleda OT Athumanunh je na svom orisu pokušao to zorno predočiti, a sutra će pojasniti znakove koje je rabio tijekom izrade orisa načelnog izgleda OT). Prva crta rovova bila je ojačana žičanim zaprijekama izrađenim u dva reda, te PP i PO minskim poljima. Otpornu točku branila je njemačka pješačka bojna, a područja zapadno od Voroneca i južno od Morozihe skrivala su njemačke pričuve za ojačanje OT u području kote 253. Vatrenu i topničku potporu njemačkoj pješačkoj bojni na OT pružala su njemačka 3 topnička divizijuna i 6 minobacačkih bitnica. Sovjetska 3. pješačka bojna koja se do tada nalazila u drugoj crti obrane divizije ojačana je još jednom pješačkom satnijom, bitnicom MB 120 mm, tenkovskom satnijom (10 tenkova tipa T – 34 – po Athumanunhu) i jednom inženjerijskom satnijom. Ukupno je to bilo 774 vojnika koji su bili naoružani s 650 brzometnih pušaka i kratkih strojnica, 27 puškostrojnica, 9 strojnica, a za topničku potporu izdvojeno je 12 topničkih divizijuna i još 2 divizijuna reaktivnog topništva iz jedne gardijske divizije. Zadaća bojne bila je slijedeća: iznenadnim i munjevitim napadom zauzeti protivničku OT na koti 253. zarobiti nekoliko protivničkih vojnika i utvrditi se na sjevernim padinama kote 253. Ostale pješačke bojne 103. pješačke pukovnije trebale su svojim aktivnim djelovanjima zaštititi krila 3. pješačke bojne u napadu. Zapovjednik 3. pješačke bojne satnik I. A. Legostajev odlučio je napasti s jednom pješačkom satnijom frontalno, a glavni udar i smjer napada trebao je ići desnim krilom na kojem se trebala zaobići protivnička OT s jugoistoka. U prvom bojnom ešalonu tu su trebale napasti 7. i 8. pješačka satnija uz potporu tenkovske satnije, a iza njih trebala je napasti 9. pješačka satnija u drugom bojnom ešalonu. Napadu bojne trebao je prethoditi 12 minutni vatreni udar topništva (prvi opći udar 4 minuta, udar 'kaćuša' 5 minuta i drugi opći udar 3 minute – po Athumanunhu). Tenkovi su paljbu trebali otvarati po prvoj crti protivničkih rovova. Uvježbavanje bojne za zauzimanje protivničke OT provodilo se punih 18 dana u području kote 250. (područje na oko 4 km južno od Probuždenija). Napad je trebao početi u 1835 4. lipnja 1943. Nakon prvog vatrenog udara uslijedio je i drugi vatreni udar u kojem su aktivirani pružni eksplozivni naboji za otvaranje prolaza u žičanim zaprijekama i minskim poljima. Ukupno je otvoreno 6 prijelaza kroz žicu i minska polja. Kroz te prolaze jurnuli su sovjetski vojnici 3. pješačke bojne dok su njemački vojnici prisiljeni potražiti zaklone pod strašnom topničkom paljbom i puščano strojničkom paljbom koju su otvorili vojnici iz sastava 1. i 2. pješačke bojne 103. pješačke pukovnije, koji su se branili u prvoj crti obrane 280. pješačke divizije. U protivničke rovove su prvi upali vojnici iz 7. pješačke satnije kojima je zapovijedao poručnik Meljnikov. Ubrzo u, iskoristivši uspjeh 7. pješačke satnije i zauzetost njemačkih vojnika s pokušajem izbacivanje sovjetskih vojnika iz svojih rovova, rovove upadaju i vojnici iz 8. i 9. pješačke satnije, a tenkovi su već djelovali po drugoj crti protivničkih rovova. Ubrzo su sovjetski vojnici zaklonjeni iza tenkova i prikradajući se kretnicama poveznicama prodrli i u drugu crtu protivničkog rova. Do 1920 protivnik je popustio i oba su rova bila u rukama sovjetskih vojnika. Odmah je započeto utvrđivanje sjevernih padina kote 253. a svi inženjerijski radovi prikrivani su gustom dimnom zavjesom koju je stalno plasiralo sovjetsko divizijsko topništvo, dok je pukovnijsko i topništvo iz potpore tuklo po kotama 233. i 247. Oko 2000 stigle su njemačke pričuve i odmah je poduzet protunapad jedne njemačke pješačke bojne koju je podupiralo 7 njemačkih tenkova. Snažnim djelovanjem sovjetskog topništva i pješačkih satnija 3. bojne, te sovjetskih tenkova iz tenkovske satnije njemački je napad odbijen. Njemački vojnici poduzeli su još dva protunapada, ali su oba odbijena. Do jutra sovjetski inženjerci ispred svježe iskopanih rovova i zaklona postavili su 15 žičanih zaprijeka, te još 1370 PO i 750 PP mina. Tijekom borbi za OT zarobljeno je 18 njemačkih vojnika, a zaplijenjeno je 3 topa, 20 strojnica, te 97 pušaka i kratkih strojnica.
Post je objavljen 04.01.2008. u 19:12 sati.