3. studenog 1957. godine cijeli je svijet ostao zapanjen – u orbitu je lansirano prvo živo biće! Lajka, mala mješanka sibirskog haskija i terijera, prva je podnijela teret znanstvenih testiranja, ali i hladnoratovskog nadmetanja 'tko će prvi u svemir'
Lajka je bila lutalica pokupljena s moskovskih ulica. Pravo ime joj je bilo Kudravka, ali ubrzo je dobila nadimak Lajka jer je puno lajala
Prije no što će u svemir poslati prvog čovjeka, znanstvenici su morali istražiti kako će na njega utjecati sile leta, dugotrajno bestežinsko stanje i mnoge druge stresne situacije. Krajem pedesetih godina Sovjetski Savez se spremao u orbitu poslati psa. U tu svrhu obučavali su devet takozvanih 'svemirskih pasa' na kojima su testirali astronautska odijela i traume bestežinskog stanja. Letjelice su prvo izbacivane na sam rub Zemljine atmosfere, a kasnije sve više. Skoro da je sve bilo spremno za osvajanje svemira. Skoro!
Lajka na treningu
Kako je hladni rat bivao sve zaoštreniji, političari nisu znanstvenicima ostavili baš dovoljno vremena za izradu pravog sustava za održavanje života za duže letove. Zapravo, nisu im ostavili vremena uopće. Nikiti Hruščovu, tadašnjem sovjetskom predsjedniku, učinilo se zgodnim da Sputnjik 2 s prvim živim letačem bude lansiran na četrdesetogodišnjicu Oktobarske revolucije.
Sovjetski znanstvenici našli su se u priličnim g…… jer istraživački satelit koji je bio upravo u izradi nisu nikako mogli završiti prije prosinca, a kamoli studenog! Kako im je ostalo svega četiri tjedna vremena, ruski je tim dizajnirao, završavao i usavršavao novu letjelicu takoreći iz skica, a inženjeri su zasukanih rukava šarafili zajedno sa šljakerima u proizvodnoj hali.
Lajka, trogodišnja lutalica, postala je prvom damom svemira. I njoj je dizajnirana posebna oprema. Ugurana je u 'astronautsko odijelo' koje je izgledalo kao starinski viteški oklop koji joj je jedva omogućavao neke pokrete, pa tako i pristup hrani i vodi. Kabina je bila opremljena kamerom i hrpom senzora koji su prenosili podatke o tlaku i temperaturi unutar kabine, kao i o Lajkinom tlaku, disanju i otkucajima srca.
Kapsula Sputnjika 2 i u dnu Lajkina kabina
Lansiranje je bilo uspješno i nikakve posljedice po njeno zdravlje nisu zabilježene dok je bila u orbiti, i to na visini od skoro 3.200 kilometara! No, ubrzo nakon lansiranja svima je bilo jasno da je to letjelica bez povratka, a Lajkin život kratak koliko i zalihe kisika. Bez obzira na senzore, o tome kako je Lajka točno uginula postoje različite tvrdnje, od onih da je već na početku uginula od prevelike vrućine tijekom lansiranja, do najčešće spominjanog nedostatka kisika.
Ono što je pouzdano jest da su se nakon šest dana potrošile baterije i u kapsuli je nestalo zraka. Sa svim zamrlim sustavima, Sputnjik je nastavio kružiti u orbiti sve do travnja 1958. godine, kada je pao u atmosferu i pritom izgorio.
Lajka je jedina životinja koja je poslana u svemir, a da su znanstvenici znali da će ondje uginuti. Oleg Gazenko, jedan od vodećih znanstvenika koji je radio na tom projektu, kasnije je izrazio veliko žaljenje. 'Što više vrijeme odmiče, to mi je više žao', priznao je osamdesetogodišnji znanstvenik, 'nismo to smjeli učiniti. Nismo naučili dovoljno da bismo opravdali Lajkinu smrt.'
Post je objavljen 04.01.2008. u 16:20 sati.