Marketing
Čeh i more. ((Priče iz Dalmacije))
Obitavam kod kuće. Sa Tv-a se čuje; utopio se Poljak. To me kao blagi maestral vraća u vruće ljetne dane.
Ljeti čovjek,ovdje na moru, vidi mnoge prirodne fenomene. Od zalazaka Sunca koji graniće sa javom, obitelji Čeha koji kupuju domaće paštete do starih Mađara u tangama. Ali ništa ne može nadmašiti prizor,kad u zalazak sjediš sa ljubljenom Čehinjom i gledaš kako njenog zaspalog oca maestral na madracu nosi prema Surinamu. To je romantika. Ili kad grupa čeških alpinista, klasa optimist, odjeveni u najnovije sandale sa pazara idu osvajat Sv. Iliju i Velebit. Sa samo jednom bočicom vode. Jer čemu bit rasipan, vode je malo. Čudno kako Čehe ama baš uvijek zanimaju te planine, i hoče se uzvrpet gore po svaku cijenu. Jednom me je ujutro oko 3 popodne probudilo neko mlačenje sa krova. A ono obitelj Čeha se penje po krovu, u sandalicama naravno.
Negdje u srcu atalantika.
Prvi čovjek koji je preplivao Atlantik bio je upravo čeh, a što je još divnije on je to napravio nehotice. Zaspao je u Korčuli i probudi se u Kolumbiji. Toliko ih se malo vraća kući, da ih obitelji počinju tražit čim pređu granicu. Sjećam se prije 2 godine tu se na Sv.Iliji izgubio jedan Čovjek tipa Australac. U njegovo se traženje uključilo pola Pelješca jer su njegovi imućni roditelji nudili bogate naknade. Traženje je stalno prekidala euforija, jer bi spasioci svako 6 minuta pronašli nekog Čeha. Kojeg bi potom pokazali roditeljima, kad bi ovi razočarani ustvrdili da to nije njihov boy, ovi bi Čehe vratili na brda. Tako su na kraju akcije pronašli 25 izgubljenih Čeha, 4 Mađara i 5 Poljaka. Ali Australca nigdje. Najgore se Češke obitelji koje su se oslobodile jarma socijalizma i nakon 46 godina prvi put krenule na more. Ti ljudi su doslovno prvi put vidili more i poznati su po sakupljanju ama baš svega što ima veze s morem. Jednom mi je jedna takva obitelj poharala plažu, koja je od prijašnje kvadrature od 70m2 došla na 13m2. Naime oni su kupili kamenje i školjke i nosili pokazat rodbini. Valjda su došli sa Fapovin kamionon na odmor. Također jednom tijekom građevinskih radova koje prema starom Dalmatinskom običaju najbolje padaju u ljeto, pronašao sam obitelj Čeha kako mi se sunća na ona moja 2 kubika nule.( građevniski materijal, sitno žalo). I to na parkingu.
Sad shvaćam zašto na Češkim prospektima piše da je Hrvaška raj na zemlji. Predivno mijesto, s kojeg se malo koji Čeh vratio.
''Za mnomički, ja znam putički.'' Što'š govorit.
I koji kurac svi Česi nose Havajke ode , pa nisu na Pacifiku, ako se već hoče udomaćit nek kupe majice ''Bilo jednom u Hrvatskoj''.
Upišite u Google slike : ''Češki turist''. Slike govore za sebe. 
Posljednja slika obitelji Oponerzek.
Eto malo pokušavam razbit ovu monotoniju zime slikama ljeta.
E jeste li vidili kako smo ponosno priveli Taljiane? Nisu znali što ih je snašlo. U luci je čekalo valjda 300 novinara. Baš sam bio ponosan. Navodno dok se Koća pribrižavala luci organizirao se svećani doček i svi su zajedno pjevali ''Lijepu Našu'' i 'Nećete u Čavoglave''. Navodno Talijani nisu ni mislili u Čavoglave. Osjećao sam se kao da je Hajduk proša Sampodoriju.
Dodatak postu 11:19:23
Citiram velikog Marleya, od kojeg kao vrijedni kolekcionar posjedujem većinu snimljenih intervjua: The untification has to start, i mean guys, how long do we have to suffer, until we just learn this things that we must be united?!
Više na Afrika.blog.
Kenijo ne daj se.
Jah bless ya all.
Post je objavljen 04.01.2008. u 12:10 sati.