Marketing
Neva Tölle kandidirana za Zagrepčanku godine
Zelena lista će sutra predati kandidaturu Neve Tölle za dobivanje priznanja Zagrepčanka godine. Prenosim dio obrazloženja. O "slujčaju Čučić" pisao sam prije nekoliko dana, razvijajući svoj stav kao pacifist.
Iza Neve Tölle danas stoji dvadeset godina predanog rada na pomoći ženama i djeci žrtvama obiteljskog nasilja. Taj rad uključuje predani svakodnevni napor na više frontova: savjetovanje žena koje se obraćaju za pomoć, koordinacija cjelokupnog "pogona" Autonomne ženske kuće i savjetovališta (do svibnja 2007., kada je obavljala dužnost koordinatorice), stalna briga za osiguranje financijskih sredstava za rad, lobiranje za donošenje i za primjenu zakona protiv obiteljskog nasilja, kontakti sa policijom i odvjetnicima, praćenje sudskih procesa, te brojni javni nastupi koji su bitno promijenili način na koji javnost percipira taj problemn (vidljivost, "visibility").
U ovaj samoprijegorni rad nije krenula na osnovu usvojene feminističke ili neke druge teorije, nego na osnovu osobnog iskustva. Rođena je u Rijeci 1956. godine. Boravila je u Njemačkoj, gdje je u vlastitom braku iskusila kako to izgleda biti žrtva obiteljskog nasilja. Svoj rad na pomoći drugima ženama i njihovoj djeci započinje 1984. kao volonterka u Ženskom skloništu Hammeln, Njemačka. Ubrzo nakon povratka u domovinu počinje praktično primjenjivati svoje iskustvo u pomoći žrtvama obiteljskog nasilja. Suosnivačica je i volonterka na SOS telefonu za žene i djecu žrtve nasilja u Zagrebu 1988., prvog u tadašnjim komunističkim zemljama. Suosnivačica Skloništa za žene i djecu žrtve nasilja 1990. godine, koje je 1992. godine registrirano kao Autonomna ženska kuća Zagreb. (Samo sklonište "legalizirano" je tek 2000. godine.) Od tada do sve do svibnja 2007. koordinatorica je Autonomne ženske kuće Zagreb (skloništa i ženskog savjetovališta), u kojoj je i danas aktivistica. (...)
Godine 2002. magazin "Globus" uvrstio je Nevu Tölle na listu "800 najmoćnijih Hrvata", na 747. mjesto, ispred nekoliko sudaca Vrhovnog suda, rektora sveučilišta isl. Predstavljena je kao "guru feminizma"; posve pogrešno, jer ona je radnica, a ne naučitelj. Njena "moć" kao društvene marginalke potječe naravno iz sasvim drugih izvora, nego moć sudaca, rektora, političara i bogataša: to je moć predanosti vrednostama društvene pravde i solidarnosti s bližnjim, hrabrost da se ustraje, sposobnost da se, kako je gore navedeno, istovremeno bori na više frontova, te da se zalaže i bori za interes svojih štićenica u javnosti.
Šira javnost postepeno je prepoznala značaj tog rada, osobito zahvaljujući nekim medijski razvikanim slučajevima. Posljednih godina pokazalo se koliko se percepcija javnosti promijenila: reakcije javnosti (vidljive posljednjih godina i u brojnim diskusijama i komentarima na internetu) danas više ne pokazuju gotovo nikakvo razumijevanje za muževe-nasilnike.
Slučaj Čučić
Lijevo: Magali Boers Čučić i Neva Tölle. Izvor: Nacional.hr
Prvi put je nasilje muževa nad suprugama i djecom postalo je snažna medijska tema 2003. godine, kada je u javnost došao "Slučaj Čučić". Magali Boers Čučić optužila je za zlostavljanje svojeg supruga Ljubomira Čučića, bivšeg veleposlanika u Bruxellessu, glavnog tajnika Hrvatskog europskog pokreta. Gospođa Boers Čućić sa dvije kćeri od tri i jednu godinu pobjegla je od supruga i sklonila se u Autonomnu žensku kuću, gdje je dobila sklonište i psihološku i pravnu pomoć. U studenome 2006.: Ljubomir Čučić osuđen je na Općinskom sudu u Zagrebu na 14 mjeseci zatvora. To je prva takva kazna za obiteljsko nasilništvo u Hrvatskoj. U prosincu godine 2007. Županijski sud u Zagrebu potvrdio je prvostupanjsku presudu, uz malo smanjenje kazne na 12 mjeseci. U međuvremenu je Čučić oteo i skrivao kćeri. Svo to vrijeme Neva Tölle bila je uz Megali Boers pružajući joj svu moguću pomoć.
Ovaj slučaj, koji je šokirao javnost zbog toga što je optužen čovjek iz visokog društva, ugledni građanin, predstavljao je prekretnicu u odnosu javnosti prema zlostavljanim ženama općenito. Nekoliko drugih slučajeva uglednih muškaraca i političara, koji su tijekom slijedeće tri godine javno prokazani kao obiteljski nasilnici i doživjeli snažnu javnu osudi, pokazalo je da tradicionalni patrijahalni stereotipi (»sama je kriva, sigurno ga je izazivala«, »to je problem obitelji, nitko se izvana ne treba miješati«, »nije ništa strašno opaliti ženi poneki šamar«…), barem što se javnosti tiče, pripadaju povijesti. (...)
Otvaranje novog skloništa Autonomne ženske kuće
U studenom 2007. realiziran je veliki korak naprijed u rješavanju problema obiteljskog nasilja nad ženama i djecom: otvoreno je novo sklonište Autonomne ženske kuće Zagreb, građeno po suvremenim kriterijima Europske unije, na adresi koja je proglašena službenom tajnom.
Nakon što je u lipnju 2006. bila otkrivena adresa starog skloništa, zbog opasnosti od nasilja taj je prostor hitno iseljen. Neva Tölle je, kao tadašnja koordinatorica AŽKZ, obavila glavni teret posla na pronalaženju i uređenju novog prostora. U suradnji sa gradom Zagrebom, adekvatni prostor pronađen je krajem 2006. Grad Zagreb i Vlada RH potpisali su 8. siječnja 2007. Sporazum o zajedničkom uređenju prostora za potrebe Autonomne ženske kuće Zagreb - Skloništa za žene i njihovu djecu koji su preživjele nasilje. Vlada RH i Grad Zagreb ovim su sporazumom prhvatile da adresa skloništa ima status službene tajne, što predstavlja pravni presedan u Hrvatskoj. Vlada igrad su time pokazale senzibilitet, političku volju za subzijanje nasilja nad ženama i djecom. (...)
Post je objavljen 03.01.2008. u 23:54 sati.