Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/broduboci

Marketing

Niš' mi se ne piše

Niš' mi se ne piše (dobro)!

Mislim se, ako može Seinfeld, zašto ne bih i ja?
Znate kako se piše post o ničemu? Ili pravilnije napisano – ni o čemu?
Kao u stilu ne da mi se pisat. Fakat mi se ne da pisati, kuiš no nemam vremena, ma možda čak i imam vremena ali mi se niš' ne da i tako neću pisati dokle god sam u takvom stanju, a ako se neke stvari promijene, možda čak i izađem iz faze kad mi se niš ne piše pa fakat možda nekaj i napišem...
I to je post.
Kao...
Post'o prosto post!



Priznajem, ovih dana sa izvjesnom dozom straha otvaram naslovnicu Blog-ha-era. Pa izgleda da je tamo ratno stanje! Tuku haubice, višecijevni bacači raketa, maljutke, dum-dum meci...
Polemike na sve strane.
Kako izgleda pravi Hrvat? Kako izgleda europski Hrvat?
Kakva je uloga Crkve u Hrvata? Tko su ateisti?
Primjećujem da je tamo aktivna nekakva ekipa «blogera» koji uzgred budi rečeno na svojim blogovima ne pišu ništa značajno, osim možda «kopipejstanja» kojekakvih pjesmica i inih tričarija, ali upravo su oni ti koji redovito «jašu» svojim komentarima, pogotovo na postove koji izlaze na naslovnici. Podsjećaju me na morske pse koji kad zagrabe svoj plijen izvrnu oči. Koliko žuči, koliko uvreda...
Tiiiiii jedannnnn, pravi Hrvatu!!!!
Šta'š ti meni govorit, tiiii jedannnn gluppi europski Hrvatu!!!
A ti si jedannnn azzzzijski Hrvat!
A ti nisiii niti pola boba pakistanskog Hrvata!!!

Božetesačuvaj!?





Nemam pojma šta se događa u svijetu, u zemlji...Jednostavno me ne zanima.
Što je rekao kardinal Bozanić u božićnoj propovijedi? Nemam pojma!
Gdje se skrio Sanader Ivo? Nemam pojma!
Koliko košta kruh sada nakon poskupljenja? Nemam pojma!
Ove godine još ne kupih kruh. Jedem kolače!

Trenutno sam u stanju sličnom nirvani
Nastojim ne razmišljati o «senzacionalnim» vijestima kojima nas obasipaju euforični voditelji u medijima.
Čini mi se da je mnogo kratkovidnih na našim dalekovidnicama...

Za to vrijeme čeprkam oko maslina, gulim korov, sjeckam grančice, pilam drva
I mogu vam reć – uživam u tome!
Barem su rezultati rada brzo vidljivi.
Dobro su govorili naši stari - nema kruva bez motike.
Ima nešto u tome, u dobrom starom fizičkom radu, iako odavno već nije popularan.
Naravno – ne previše! Sve s mjerom...
Još najbolje da nas stisne u leđima od prekomjerne upotreba mašklina, pile, srpa i čekića...
Nema smisla...
I tako će kiša...
Čuvajte se ljudi!
Ne zamarajte se nebitnim stvarima u životu.
Ima puno...onih... lipših...
E!






Post je objavljen 04.01.2008. u 10:55 sati.