Ovaj naslov potjeće od jedne narodne pjesme Coca Cola čijeg je originala vlasnik Djogan iako je ovaj zadnji dio moj ...
No, iako je prošlo samo dva dana od mog zadnjeg posta ...
Nisam mogla zaspati, a Spiderman 3 je jako jako jako dosadan film ...
Previše je ljubavi u igri nego akcije ...
U prošlom sam postu pisala o Novoj Godini koja je protekla ajmo reći mirno i bez incidenata ...
No, posljedice u utorak su bile vidljivije nego na sami dan dočeka ...
Nina je slomila ruku ... Svi, OK, pretjerujem, skoro svi su bili mamurni i nisu imali volje za izlaskom ...
Prozor na vratima koji nam je razbio u utorak na reunionu bio je jedan glupi susjed koji jednostavno nije pri sebi ..
I na dan dočeka nam je isto razbio, tj. prozor je samo napukao na vratima ...
Danas sam razmišljala o nečemu i pukla sam se smijati, a kasnije mi nije bilo svejedno ...
Nije važno o čemu ....
Samo želim da znate da sam potiho rekla da me buraz ne čuje : Fuck !
Osjećam se kao .... kao ... ne znam ... kao da sam dvolična ...
Možda i jesam ...
Kao da sam izdala nekoga, a ne znam koga ...
Kao da sam povrijedila nekoga a da toga nisam bila ni svijesna ...
I to zbog jedne sitnice ... jedne glupe sitnice koja se ponovila nekoliko puta ...
Sada sigurno razmišljate što bi to moglo biti, a netko možda i zna ali nije siguran ...
Ako me itko bude pitao je li to istina, ja mu neću reći stoga to pitanje zadržite za sebe i jednostavno živite u ne znanju ...
Bit će vam lakše ...
Osim toga čega sam se sjetila danas, na pamet mi je pao netko koga silno želim zaboraviti ali ne mogu ...
Svaki put, kada ga vidim ili pomislim ma njega, svijet mi se sruši ...
Ne znam zašto ...
Zašto ga jednostavno ne mogu ignorirati ?
Zašto ga jednostavno ne mogu zaobići ?
Zašto sam mu uopće zampamtila ime, mjesto stanovanja i koju školu i smjer pohađa ?
Zašto se još danas, nakon više od godine dana sjećam našeg razgovora i svake teme ?
Zašto se još uvijek sjećam koje boje su mu oči ?
Zašto se još danas sjećam kako me prvi put nasmijao ?
On uopće nije vrijedan mojih riječi, a niti me je vrijedan pogledati u oči ...
Ali on to uvijek napravi kada se slučajno sretnemo na ulici, u vlaku ili negdje drugdje ....
Nakon onoga što je bilo između mene i njega nije vrijedno pozornosti, ali opet je to tako ... ne shvatljivo ...
Eto, prvi put sam napisala post za jednog dečka i još jedan pojam koji vam neću otkiriti ali mogu vam samo natuknuti da nisu povezani ...
Sada vas sve pozdravljam ...
Pusa, hug ....
Post je objavljen 04.01.2008. u 02:15 sati.