Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/satanistbitch

Marketing

Ja Opet Neodlucna

Eh da, nova godina... I svi mi zele da uspijem, da mi ova godina bude bolja neg sve prethodne... a nitko nije ni svjestan koliko ce mi ova godina bit komplikovana i presudna za mnogo stvari u zivotu....
Za 4 dana otprilike punim 18
... i muka mi je zbog toga...
Tako sam mrzila sto me niko nista ne pita, sto sve odluke donose drugi umjesto mene, a nisam ni bila svjesna koliko je to lakse neg da sam moras donijet odluku...
I ove godine treba da skontam sta cu za faks... i sad se odjednom svi ponasaju: Pa ti si punoljetna. Sama odluci. To je tvoj zivot.
Eh, ja bas sad ne bih da donosim odluku. Nekako bi mi lakse bilo da mi netko kaze: Eh, Danijela, studiraj to i to i u tom gradu, neg da sama mozgam.

Eh, da... Jos uvijek se tice faksa.
Je li vam se ikad dogodilo da vam s dogadjaju stvari koje sebi najmanje zelite?
Da ono od cega najvise bjezite ipak ne mozete izbjec?
E, pa meni se dogadja. Najveci strah u zivotu - sukob emocija i razuma!!!
Oduvijek sam kontrolirala emocije... ignorisala ljude... udaljavala se kad su mi prisli preblizu. Imala sam svoje ciljeve u zivotu, sto je u principu, ukljucivalo samo faks, posao... teznju za nekim materijalnim stvarima. Al nekako... faks... posao... moj vlastiti zivot.... stalniji je od bilo kakvih emocija... od bilo kakve veze... i ovisi samo o meni, ni o kom drugom. Valjda sam tako opravdavala svoje ciljeve...
I naravno... kako to obicno i u svim filmovima ( pa i u mom vlastitom), pojavila se jedna osoba... pojavio se ON...
I tu mi se javlja dilema cijele naredne godine...
Otici podaleko odavde?Ispuniti si mozda zivotnu zelju i sjebati vezu koju trenutno imam?
Znam li ja uopce sta mi je zivotna zelja?
Otici odavde sto dalje ili naci nekoga ko ce biti dovoljno vrijedan da me zadrzi ovdje?
Jesam li tog nekog nasla?
Je li moguce sa 18 god razmatrati neku ozbiljnu vezu?
Sta ako/ kad dodje do prekida?
Hocu li si ikad moci oprostiti sto sam svoje druge zelje podredila... zapravo nicemu?

I tako dodjem do preispitivanja sebe...
svojih zelja...
ciljeva...
snova...
emocija...
Ne mogu ih uskladiti...
nikako...

Mislim da su mi jednom rekli da sam labilna osoba. Brinem za svoje psihicko stanje. Je li moguce biti ovoliko neodlucan???


Post je objavljen 03.01.2008. u 23:50 sati.