00:05
Au.
Povrijeđeni ponos. Tako se samnom ne razgovara. Kao.
Prva reakcija: sterati sve u kurac, više se nikad ne javiti...
Druga reakcija: smiri se, odi leć, pročitaj mail opet sutra, pročitaj tekst opet sutra, znaš da si brljala - sama si si kriva. Ne drami.
Treća reakcija: ali... kakav je to ton....
Četvrta reakcija: dosta! prekini. diši duboko. i odi u krevet.
A sama sam si kriva. Moj improvizatorsko - ležerni pristup. Moj "svi me razumiju, mene i moje fore" pristup.
Bole me nešto jajnici. Opet nisam išla kod dr. Kad mi se ne da.
Ali.
Idejica za diplo.
Ali.
Dvije divne stvari koje mi se motaju glavom (da, spoj njenog divnog vrata i bijelih ramena - gadim se sama sebi i da, ta izražajnost tog izraza, te slike, kad sam već mislila ma ne c'est passe ali ne ce n'est pas passe).
Ali.
Snj.
Čut ćemo se :)
Ali.
Kupila sam čizme.
I just can't stop watching this!
Ma to je to, to beyond, ta živost, ta pokretljivost, to me uvijek fasciniralo (sjetite se onog tipa iz Amsterdama, zaboravila sam kako se zvao). To što ja vidim. Ta neka...posvećenost. Koncentriranost. Pažnja. Rad. Ne znam.
U što se zaljubljujemo?
Čime si me ti zavela
čime si me ti zanela
Rekoh jednom u ono moje more. Uvijek i iznova. Pa kako god se zvalo. U zeleno. U plavo.U oči. U ruke. U male mane.
Pa pomislih.... jednom ću zaboraviti kako izgleda.
Ali valjda mora biti tako.
zaboga
uvježbali smo to godinama
kako bi im inače zaboravljali lica
Kako si Borislave
ima li što novo
u ovih nekoliko sati
koje smo svaki u sebi požderali
Jesi li napisao pjesmu
o čemu
i zašto napokon
Hajde okreni se već jednom
na peti
prije nego te upitam
nešto bitnije
zašto nemam volje
ove večeri
....
RŠ
16:18
A ovo od sinoć se nastavlja u nadrkani dan.
Nadrkano buđenje, svađanje s tatom, kava s I (to je bilo dobro), odlazak u Allianz (to je bilo loše), i Tower (po kojem sam bijesno lupkala čizmama) i bus (fuj) i tako dalje. Sad sam barem doma. Ja i moj posao, moj posao i ja, zaostali, ignorirani, nikad napravljeni, žaljeni. Željeni, čak
I čizme mi više nisu nove :( Dobile su borice, đonovi su se zaprljali. I tako.
Jebemu.
Prexutra idem u Ljubljanu. Ovo sve kao da i nije bilo.
Ja sam svoj vlastiti Hollande. So cool. I moja vlastita lijenost, prije svega. Ali baš prije svega.
22:17
I kako da ja sad to popravim? Nikako. Jedino da napišem ponovo. Grrr.
Tašta i budalasta žena.
LP P.
Post je objavljen 04.01.2008. u 00:05 sati.