Onako, iz duše
Dopusti travkama
Neka lelujaju na vjetru,
Nemoj ih ni pogledom gaziti.
One su izdanci zemlje,
Koja nas je na svetost trenutka,
Našim postankom, zavjetovala.
Nakloni joj se, kao majci,
Ona je naša, od iskona,
I ovim travkama nas gleda.
Ugrabi trenutke sreće,
I čvrsto ih stegni u šaci.
Među prstima neka se oplode.
I onda ih širi dušom svojom.
Trenutke u vječnost pretvori,
Sreća je zavrijedila da se za nju bori.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena
Post je objavljen 04.01.2008. u 05:05 sati.