PORUKA TEOZOFA - I I -
Poštovani gospodine Borivoj Bukva ,
Milan iz Osijeka, naš brat i član TD u Hrvatskoj javio Vam se kratkim emailom prije nekoliko mjeseci.
Nisam siguran da se potpisao imenom, već je na kraju napisao „Namaste“, pa su neki od onih koji su također primili to pismo pomislili da mu je to ime.
Budući da sam od Vas primio to njegovo pismo i Vaš odgovor, vidio sam da Vas je vrlo obradovalo što Vam se napokon, nakon toliko poruka koje ste svima nama članovima TD uporno slali, napokon javio.
Nakon te vaše prepiske, odlučio sam Vam se javiti, no bilo je to negdje u vrijeme kada su me obveze toliko zatrpale da sam pomislio kako ću to stići učiniti tek u idućem životu. Napokon su se stvari posložile tako da sam to ipak učinio puno prije nego sam mislio, već u ovom životu.
Naravno, i mene je obradovalo Vaše pismo/poruka. Čak i iznad očekivanja. Objasnit ću i zašto. Važna je riječ „mi“. Napisali ste: „s nekolicinom vrijednih i poduzetnih teozofa mi ćemo povratiti njen ugled [Teozofije]i mjesto koje joj pripada. Hvala Vam na tim riječima, premda se zapravo radi o Vašem odnosu prema Teozofiji.
Upoznao sam u životu mnogo ljudi. Među njima je dosta onih koji imaju pozitivan odnos prema duhovnosti, no pripadaju raznoraznim pravcima. Samo rijetki imaju pozitivan stav prema Teozofiji, jer su je proučili u određenoj mjeri. Oni koji je ne prihvaćaju nisu još uopće ni došli do istinske duhovnosti. Da, Teozofija je ta istinska duhovnost, rekla je to i Blavatska u Ključu Teozofije. Naravno, ne tvrdim da i neki drugi pravci nisu duhovnost. Mnogi jesu. Druga stvar je pseudo-duhovnost: to je vuk u janjećem krznu. Među protivnicima Teozofije najviše je upravo onih koji je nisu niti proučili i njihovo mišljenje s toga ne prihvaćam, jer nije kompetentno. Neki protivnici su je djelomično proučili i vadili iz konteksta samo one detalje koji idu u prilog njihovom negativnom mišljenju o Teozofiji. Njihov pristup je nužno ili afektivno negativan ili suhoparno intelektualan. Bez srca nema Teozofije, nema čovjeka ispunjenog vrlinama, a nema je niti bez intuitivnog poimanja. Ob oje zajedno u Teozofijiobično nazivamo buddhi-manas, principom koji se kod nas može naći samo u tragovima. Može li uopće biti istinske Teozofije bez tog najnižeg duhovnog principa.
No, htio sam istaknuti još jednu činjenicu. Naime, među onima koji prihvaćaju Teozofiju mnogo je onih koji ne prihvaćaju Teozofsko društvo. Prvenstveno mislim na TD sa sjedištem u Adyaru, jer sve ostale teozofske organizacije nastale su većinom odvajanjem od matičnog TD. Jednom od tih strujom smatra se i Antropozofsko društvo koje ću komentirati kasnije da sada digresijom ne prekinem misaonu nit. Zašto je važno da teozofi budu i članovi TD-a, organizacije? Zašto nije dovoljno da neko bude samo dobar teozof? Odgovor je jednostavan, a to pitanje je razjasnio i Leadbeater svojim vidovitim istraživanjima. Radi se uglavnom o tome da se duhovne energije pojedinaca u grupi ne zbrajaju kumulativno, već se multipliciraju geometrijskom progresijom. Zato je i grupna meditacija učinkovitija nego individualna, naravno ako je grupa homogena. Tijekom proučavanja važnih i često složenih teozofskih naučavanja zajedničkim naporom postiže se ono što bi pojedinac sam vrlo teško postigao, te pošto se aure članova grupe stapaju u jednu jedinstvenu i veličanstvenu, grupna svijest koju čine svi članovi grupe uzdigne se na najvišu moguću razinu te se uspijevaju vinuti u uzvišenije razine nego inače te mogu postići razumijevanje ideja koje su im inače nedostupne. Nerijetko mi se događalo da su mi u takvim trenucima stvari bile kristalno jasne, no kada sam se vratio kući, kao da je to nadintelektualno razumijevanje nekako isparilo i opet su mi se pojavila pitanja. Oni koji mogu vidjeti stvari iza naših sedam vela kažu da snaga mišljenja manje skupine ljudi kakva je primjerice teozofska, može nadići snagu mišljenja velikog broja nepovezanih pojedinaca. To omogućava grupi teozofa da održavaju ravnotežu dobra u jednom društvu/državi i djeluju kao faktor stabilnosti. Zato sam i povezao raspad bivše Jugoslavije s ratom koji je uslijedio. Efekt djelovanja teozofske grupe ne završava se na ovome. Pozitivna energija koju stvori takva grupa bude proslijeđena u centar – Adyar – gdje se pridodaje energijama prosljeđenim od drugih teozofskih grupa: male bujice i potoci ujedinjuju se u moćnu rijeku energije. Ta jedinstvena moćna rijeka energije prosljeđuje se dalje Velikom Bijelom Bratstvu koje je koristi za svoj blagotvorni rad uzdizanja čovječanstva. Vjerojatno znadete za taj učinak i unaprijed se ispričavam što sam to tako opširno opisao, no mnogi dobri teozofi znaju sve to, ali ne žele postati članovi TD, jer znaju da je organizacija u pravilu gnjavaža. To je istina, još uvijek nismo savršeni i nastaju trenja. Ljudi nisu istomišljenici i često ne podnose drugačija mišljenja. Žele da prevlada njihovo mišljenje. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, no mora to pravo poštivati i kada su u pitanju drugi ljudi i drugačija mišljenja. Sloboda mišljenja je univerzalno pravo svih nas. Mišljenja/stavovi o nekim pitanjima proizvod su ranijih iskustava i prikupljenih znanja pojedinaca. Različita mišljenja nisu toliko važna, već zajednički ciljevi i napori u njihovom ostvarivanju. Pokušat ću to objasniti na primjeru. Ranije sam rekao da ću reći svoj stav o Antropozofskom društvu. Steiner je bio član TD, ali se zbog neslaganja s dijelom učenja na kraju odvojio i osnovao Antropozofsko društvo (ATD). Grupa s kojom se tjedno sastajem u okviru programa teozofskih predavanja za javnost (ne-članovi TD) imala je potrebu za prikladnim prostorom za održavanje predavanja. Tako smo došli do ideje da unajmimo prostor antropozofa u Ul. Baruna Trenka 4. s još jednom članicom te grupe došao sam na sastanak s predsjednikom ATD i gđom Dunjom Gojković (mislim da je tajnica ATD). Nekako sam naslutio da to neće biti običan sastanak oko iznajmljivanja prostora, pa sam pregledao njihovu web stranicu i upoznao se nešto podrobnije s temeljnim postavkama antropozofije i posebo s razlikama u odnosu na teozofski sustav. Nekoliko vrlo različitih stavova o pojedinim pitanjima bilo je vrlo uočljivo. Bilo je dobro da sam se tako pripremio, jer bih možda ostao zatečen i bio nespereman za njihov mali test koji su pripremili za nas. Tijekom sastanka istaknuli su upravo sporne točke između ta dva naučavanja i rekli da bi to moglo značajno negativno utjecati na rad obje grupe. Radilo se o pitanjima duhovne hijerarhije, postojanja Majstora Mudrosti i sl metafizičkim pitanjima. Rekao sam im da smatram kako to nisu primarna pitanja i da u pogledu metafizičkih pitanja teozofi nisu obavezni prihvatiti nijednu istinu koju iskustveno ne potvrde, da nijedno naučavanje nitko ne mora prihvatiti dok se sam ne osvjedoči u njegovu istinitost. Istaknuo sam da je za nas teozofe i antropozofe daleko važnija stvar prosvjećivanje čovječanstva kako bi ga se odvratilo od krajnjeg materijalizma, dogmatizma i praznovjerja. Rekao sam im da je upravo na nama teozofima i antropozofima da ljudima damo duhovnu hranu koju im ne mogu dati svjetovni ljudi kojima je duhovnost još uvijek nešto uz što će prionuti tek u budućem razvoju svoje duše. Gladna čovjeka zemaljskim plodovima može nahraniti svatko, no malo je onih koji mu mogu nahraniti dušu. To je naša uzvišena zadaća. Naravno, naša braća antropozofibili bila su vrlo zadovoljna i iznajmila nam svoj prostor. S gospođom Dunjom stvorio sam vrlo prijateljski i suradnički odnos te povremeno uzajamno posjećujemo mi njihova, a oni naša predavanja. U jednom broju The Theosophista našao sam članak u kojem se vrlo pozitivno govori o Steineru i Krishnamurtiju kao vrlo značajnim teozofima. Na nama „duhovnjacima“ je da gradimo mostove, a ne da rušimo i ono malo mostova koji postoje. Nije na nama niti da osuđujemo, već da pomognemo ako možemo. Niži um analizira/razdvaja, a viši sintetizira/spaja.
Kaže se da je mnogo puteva prema Bogu. Svi oni vode prema Bogu. Moj put je Teozofija, njihov Antropozofija. Pošto obadva vode prema Bogu, nije važno to što su malo različiti. Steiner je imao svoju ulogu koju mu je namijenio njegov duhovni Učitelj, a Blavatska i njeni nasljednici svoje uloge koje su im dodijelili njihovi Učitelji. Ne vidim tu nikakav problem, već samo apsolutnu slobodu. Možda je upravo problem u poimanju apsolutne slobode. Apsolutna sloboda nije ona kada čovjek nešto čini na štetu drugoga. Apsolutna sloboda je upravo izvršavanje Božje Volje, jer ona je uvijek napredak, nikada nazadovanje. Ograničavanje te Božje Volje u okvire sebičnosti i štetno djelovanje po drugog čovjeka nije Božja Volja, već upadanje u uske okvire malog „ja“, ograničavanje Apsolutne Volje. Može li biti ikakve razlike u viđenju stvarnosti i istine prosvijetljenog teozofa i prosvijetljenog antropozofa? Razlike postoje samo dok je to za nas apstrakcija. Naša tumačenja o tome zašto se jedan kotač može okretati mogu se potpuno razlikovati, no to ne mijenja stvarnost okretanja kotača, o našem tumačenju ne ovisi baš ništa.
Na nekim pitanjima zadržao sam se jako dugo, no smatram ih vrlo važnim pa sam zato bio nešto opširniji.
Dakle, pružam Vam ruku i prihvaćam ono „mi“. Mnogo je onih koje Teozofija zanima, malo je onih koji su spremni raditi za Nju, biti teozofski radnici, istinski teozofi. Postavlja se pitanje, kako raditi za Teozofiju. Na to pitanje svatko sam mora naći odgovor u skladu sa svojim sklonostima, sposobnostima i poljima zanimanja. Kroz TD ili samostalnim naporima? I tu odluku svatko mora donijeti sam. Jednom donesena odluka obvezuje i zato čovjek treba odlučiti sam.
Hvala na velikodušnom dopuštenju da objavim Vaš članak o Zvonimiru. Učinit ću to svakako, a valjalo bi razmotriti i mogućnost da se jedan broj časopisa posveti njemu, jer je po riječima svjedočanstva svih onih koji su ga imali sreću poznavati zaista bio velik čovjek i teozof. Ako imate još neku ideju ili materijal o ovoj zamisli, slobodan sam prihvatiti sve što bi koristilo svrsi. Svakako ću i Nino slavu predložiti da se uključi u realizaciju ove ideje. Sigurno će se uključiti Đurđa Božić iz Križevaca, a možda i nada Tepeš iz Zagreba koje su ga također poznavale. Na moju žalost, nisam ga upoznao, jer je u vrijeme kada sam se približio Teozofiji već odselio iz Zagreba.
Bilo bi mi drago osobno Vas upoznati, pa ako vas put nanese u Zagreb, rado bih Vas upoznao i porazgovarao s Vama. Ipak, osobni kontakt ne može nadomjestiti ovakav oblik komunikacije.
Naravno, obratit ću se Damodaru glede slike i mislim da tu neće biti problema. Drago mi je da Damodar podržava i planira izložbu Zvonimirova umjetničkog opusa.
Glede političkih pitanja ne želim dodati ništa. Pokušavam plivati između apolitičnosti i posljedice izreke: ako se ne baviš politikom, politika će se baviti tobom. Narod ima vladare kakve zaslužuje. Više me zanimaju bitne ideje poput zaštite okoliša, životinja i ljudskih prava. Potenciranjem pravih pitanja lakše je utjecati na garnituru koja je na vlasti, dakle indirektno, nego ulaskom u „političke vode“. Slažem se s Vašim komentarima i mogu dodati samo ovu izreku: istoria est magistra vitae.
Glede morala, nepromjenjiv je jedino duhovni moral. Društveni moral razlikuje se od društva do društva i od vremena do vremena. Možda bi zato bilo pravilnije reći duhovna etika, jer vjerojatno dolazi od ethos. Slažem se, opet, i s vašim komentarima oko morala. Samo jedan komentar: možda i nismo teozofi, ali tome težimo i to je najvažnije, jer promišljamo o svojim mislima riječima i djelima – smjer smo odredili, ostvarenje je samo pitanje vremena i postojanosti.
Sada malo o Zenu i haiku/haiga. Evo jedan moj haiku:
Dvojica meditiraju.
Jedan Buddha, drugi
budala.
Komentar: Za pitanje, koji je od njih prosvijetljen, zaslužuješ deset udaraca štapom. Ja dobivam deset udaraca štapom samo za ovaj traljavi haiku.
Moj put u Teozofiju vodio je upravo preko filozofije Istoka, posebno budističke. S oduševljenjem sam čitao djela Veljačića, Suzukija, Milera, Fung-Yu-Lana, Radhakrishnana i drugih autora.
Postao sam preiscrpan i ovim završavam kako ne bih postao neiscrpan.
Pozdrav iz Zagreba,
Željko.
----------------------------------------------------------
Postovani gospodine Zeljko Zemlja,
drago mi je ovo Vase pismo i osjecam da smo u suglasju po mnogo cemu, sto navodite u svom drugom obracanju i odgovoru na moje. Poznato je da dobar dio teozofa djeluje iz osame ne eksponirajuci se pred javnoscu, to nije lose, medjutim nedovoljno jer svoje djelovanje trebalo bi preusmjeriti i sire. Iz svog iskustva znam da se samo kroz "šokove" napreduje na duhovnom putu po onom " sto me vise udaras, tim sam snazniji!", a tu potvrdu nalazim kod Pjotr Damjanovic Uspenskog i Georgija Ivanovic Gjurdjijeva u njihovom obrazlaganju "Cetvrtog Puta". Danas je za takav pristup rada na duhovnom planu popularno reci: biti prisutnim i postati "Ratnikom Svjetlosti".
Clan sam teozofskog drustva u Rijeci "Rijeka prema mudrosti", i to je za mene dovoljno. Biti clanom Adyara ne pada mi na pamet, nisam toliko bogat da bi im placao clanarinu ili casopise koji stizu iz Indije. O Adyaru su mi pricali da je postojala svojedobno bojazan s njihove strane, da im se nebi preuzeo primat s nase strane "Teozofskim kampom" u Gozd Martuljku. Britanski loby i ostali zadrzali su svoje pozicije, sve tako prenapuhano te preventivnim djelovanjem efikasno su odklonili tu mogucnost, o kojoj nije bilo ni rijeci. Uostalom i "vlast je slast".
Znacaj kolektivnog rada je neupitan i to je dio prakse, ali do odredjene granice. Tako i Mahatma u svojim pismima istice: Zakon evolucije je da svatko sam mora sebi prokrciti Put. Ne mozemo ocekivati da ce nas Ucitelj uzeti za ruku i reci: Sad ucini ovo! Sad ucini ono! Unutarnji rad, i rad na sebi, to osvjescivanje, - kroz tu praksu Ucenik mora proci sam! Kolektiv dalje ne pomaze. Tvoja spoznaja nakon kolektivnog rada, bilo je prodor svijesti u do tad nepoznato podrucje, kad si se zericu prosvjetlio. Malen plamsaj duse koji te prekrio i sto je trajalo izvjesno vrijeme dok nisi u potpunosti shvatio. Barijera je srusena, otkrio si taj prostor i zavladao njime, vise nije interesantno i sve je proslo... Slicno se desava kod "Intenziva prosvjetljenja" ili "Ekskalibura", kad od dvadesetak polaznika u grupnom radu, jedano do dvoje dozive taj plamsaj duse, to maleno prosvjetljenje. Mnogo takvih malenih prosvjetljenja vode ka onom ciljanom i pravom, "probudjenom". Ja sam prvi put to osjetio citajuci Hegela i njegov "Dijalekticki idealizam", tada sam obliven bauljao jedan cijeli dan i shvatio da plamsaj duse kroz izucavanje duhovnih knjiga traje mnogo duze od zadovoljstva tijela zene i seksa.
Pocetkom 90-tih cuo sam za pricu da postoji nepremostivo razmimoilazenje izmedju "mladih" i "starih" teozofa kako u Rijeci, tako je bilo u Ljubljani, a vjerojatno i u Zagrebu. Te "stare" teozofe ne poznam niti su oni prisutni po bilo cemu u javnosti. Takodjer bilo je prisutno i jedno razmimoilazenje izmedju Zvonimira Frlana i tada rukovodstva TD. u Zagrebu, Zvonimir mi je pricao, a i Vama je to nadam se dobro poznato. Sukob izmedju antropozofa i teozofa, ispoljio se i na Teozofkom kampu u Gozd Martuljku, kada je u pitanju bio Rudolf Steiner i jedno predavanje vezano uz njegov nauk, jedni su bili za a drugi protiv tog predavanja. Za mene tada taj slucaj bio je katastrofican, jer je odrazavao mentalni sklop i razinu razmisljanja pojedinaca, teozofa. Uz Rudofa Steinera uvijek sam bio i biti cu, on mi ne moze naskoditi kao teozofu, niti odvratiti od teozofije. Svojevremeno se Rudolf Steiner odvojio od teozofije i krenuo svojim putem, jer njemu klima nije odgovarala, a njegove mogucnosti prevazilazile su mogucnosti TD., tako je realizirao svoje naukovanje Antropozofiju i ne vidim nista lose u svemu tome. Takodjer Jiddu Krischnamurti i njegov stav da ne zeli biti Uciteljem i voditi TD. je njegov osoban, tako je bespredmetna svaka polemika i nema mu se ni na cemu zamijerati niti kajlati...
Praksa i djelovanje teozofa u zivotu trebala bi biti prisutnija, a za to potkrijepit cu svojim primjerom. Kad nesto kritiziramo ili o necemu govorimo, onda je potreba i cvrsto zastupati to glediste i podastrti cinjenicno stanje o navedenom. Sijecate se da se svojedobno pojavio "Uniti of man" sa Sant Kirpal Singh-om i njegovim zamjenikom Sant Tirkal Singh-om, sa sjedistem za hrvatsku u Rovinju, centrala je u Gracu, Austrija. Ta organizacija postavila je Sant Kirpal Singha gotovo na pijedastal Isusa, tako da se kroz njega i s njim putuje ka visim duhovnim ciljevima u realizaciji sebe. Kad sam dosao do knjige gdje "Uniti of men" kopira gotovo u detalje knjigu Jiddu Krischnamurtija (Alcyone), "Do nogu ucitelja" i pripisuje ju Sant Kirpal Singh-u, ja sam "vrisnuo do neba" i uputio pismo u Grac i Rovinj te svojim protestom ukazao na nepodopstinu koju su pocinili spram Jiddu Krischnamurtiju. Godinu dana kasnije za "Uniti of man" vise se nije culo u Rijeci. Sad Sant Tirkal Singh nasljednik Kirpala, propagira i njegovi glasnogovornici vode meditacije na Unutarnje Svijetlo i Zvuk. Medjutim, vijetnamka Vrhunska Uciteljica Ching Hai, davno prije
plasirala je Prastaru vrhunsku metodu meditacije, Pronadjite Unutarnje Svjetlo i Zvuk. Ching Hai je jedna od rijetkih osoba. da je u mnogim prigodama pozivana kao gost i predavac u Ujedinjenim narodima u New Yorku i Genevi.
Sastavni dio s teozofskog plana i djelovanja su i anegdote. 1990. godine intuitivno i to kroz san ukazala mi se "Crna rupa" u sredistu nase Galaktike, tekst sam objavio 1992. godine i predao ga Novoj Akropoli kao redoviti mjesecni, moj uradak. Osoba koja ga je zaprimila i procitala, vratila mi je natrag uz obrazlozenje: Ovo je pisano za "Fantasticne price ili romane". Takodjer, 1993. ili 1994. odrzao sam predavanje na tu temu u Teozofskom kampu. Jedini koju su mi odobrili i shvatili teoriju o Crnoj rupi bili su Ninoslav Volaj i Zvonimir Frlan. 2000. znanstvenici su definitivno potvrdili i obznanili sluzbeno da unutar svake Galektike postoji po jedna Crna rupa koja je sastavni dio te Galaktike. Moja teorija o Crnoj rupi ugledala je svjetlo dana 10 godina prije svih znanstvenika. Svakako da nisam bio jedini s takvim promisljanjem, taj poklon pristigao je iz "morfogenetskog polja", a za to mogu biti zahvalan jedino svojoj ustrajnosti da razotkrijem tajnu Crne rupe.
Kad smo kod anegdota evo jos jedne vezane uz Novu Akropolu. o4. veljace 1993. u Caffe baru "Panda" Rijeka, imao sam otvorenje izlozbe slika. Za tu prigodu i katalog odabrao sam tekst tajnice NA. Delia Steinberg Guzman "Kuca od Karata" svojevoljno, bez da sam ikoga pitao, a sa pripremom izlozbe zapoceo mjesec dana ranije. Desilo se to, da tog istog dana prvi i poslednji put za vrijeme svog predsjedovanja Rijeku je posjetio Franjo Tudjman, i otvorio izlozbu slika u Modernoj Galeriji na Dolcu. Rijekom se pronio glas da izlozbe otvaraju Bukva i Tudjman, i moji prijatelji dobro su se salili na moj racun. Tako nije bilo u NA. jer mi je par dana kasnije voditelj Branko Zoric odrzao bukvicu na ime objave teksta "Kuca od karata". Time sam ja raskrstio sa NA. i napustio tu udrugu. Stvar se stisala i godinu dana kasnije opet smo skupa ali bez mojeg clanstva u NA.
U Rijeci djeluju moji prijatelji i teozofi: dr.sc. Jadran Zalokar, dr.sc Marijan Vejvoda, Ninoslav Volaj i Suzana, Jelena i Vedran Markic, Ivica Padjen, Zeljko Sepic i Vidojka, Eli i Zlata Jaska, Zeljko Fucak i Dijana, Predrag Sikimic, Mirta Blazevic, Stefica Sila, Ivor Marovic, Vlado Marusic, oni su koje srecem i suradjujem s njima u zadnje vrijeme.
U djelovanju kroz igru, uz to i dobro se zezati, to je prava stvar. Niceg previse i pretjerano a ni premalo, do odredjene mjere podnosljivosti i svrsishodnosti ka zacrtanim ciljevima na Putu do realizacije istih, Put nas vodi. Samo: Istinom, Dobrotom i Ljepotom, s Ljubavlju, Put nas vodi ka Slobodi. Koliko god Sloboda bila majusna, svakom je dobro dosla. Stege i pravila igre, zakone koje neki postavljaju pred nas, osnovni su razlozi suprostavljanja i razmirica. Dali je sreca ili ne Teozofsko drustvo zadnjih godina u Rijeci ne djeluje, a za to razlog su prostorije kojih nemamo. Ha-ha, ho-ho, hi-hi.... malo šale...
Postovani Zeljko, haiku ti je vise no odlican i imas potku za ispis haikua. Tu smo ja, Lora, Jadran i Vedran, i mozemo svima biti od pomoci. Postanite clanovi Drustva haiku pjesnika iz Rijeke a nasa web stranica je http://karolina-rijecka.com takodjer postanite i clanovi drustva "Humanitas", a njihov link je http://www.humanitas.hr/
Pozdrav iz Rijeke!
Borivoj
Post je objavljen 03.01.2008. u 16:10 sati.