Prednji odred gardijske pješačke divizije – Donbas 1943.
Da ne bi bilo zabune, prednji odred nije ustrojbena cjelina, već je to namjenska organizacija taktičko-operativnog sastava koji se ustrojava s posebnom namjenom i zadaćom tijekom hodnje, napada, obrane, desanta, ili pak tijekom progona. Upravo tijekom jednog takvog progona, tijekom 1943. godine, kada su postrojbe CA krenule u opću ofenzivu, tj. onda kada su preuzele strategijsku inicijativu njemačkim armijama, a jedan takav primjer će sada opisati Athumanunh. Prednji odred (eng. advance detachment, fra. detachement avance, nje. Vorausabteilung) ima temeljnu namjenu spriječiti iznenađenje glavnini snaga u trenucima kada može doći do iznenadne borbe u susretu tijekom progona, ili za borbeno djelovanje u pretpolju (pojas osiguranja) tijekom obrane, ili pak za brzo eksploatiranje (iskorištavanje) uspjeha tijekom napada. Temeljna zadaća prednjem odredu u napadu je brzim prodorom zaposjesti dominantne položaje i držati ih do dolaska glavnine snaga (raskršća, tjesnaci, prijevoji, željeznička čvorišta, mostovi, propusti …), u obrani pak prikuplja podatke o grupiranju protivničkih snaga, otkriva namjere protivnika i ako je moguće prisiljava protivnika da se borbeno razvije prije samog udara na glavninu snaga u obrani. Snaga prednjeg (zaštitnog – po Athumanunhu) kreće se od ojačane satnije do bojne.
Dakle, početkom rujna 1943. sovjetska 40. gardijska pješačka divizija progonila je razbijenog protivnika u smjeru Donbasa (Ordžonikidze) i vodila stalne borbe s njemačkim zaštitnicama. Zapovjednik 40. gardijske pješačke divizije zapovjedio je prednjem odredu divizije da održava stalni bojni kontakt s protivnikom i proganja ga na smjeru Orlovo – Ivanovka – Jun Komunar – Ordžonikidze. Prednji odred 40. gardijske pješačke divizije bio je ustrojen od satnije strojničara (automatičara) kojih je bilo 80, borbenih inženjeraca 20 gardista, vod protutenkovskih pušaka 6 puški 12 gardista, 2 strojnice, 2 MB 82 mm, 4 topa 45 mm i 4 topa 76 mm. Ukupno brojčano stanje prednjeg odreda divizije bilo je 216 vojnika i svi su bili smješteni na vozilima tipa 'Willis', 'Studebaker' i 'GMC' (sva ova vozila bila su iz kontingenta britansko-američke vojne pomoći SSSR-u koja je stizala preko Sjevernog mora u konvojima 'PQ' još tijekom 1941. godine – po Athumanunhu). Svi gardisti iz Prednjeg odreda imali su po 4 bombi, 300 metaka za svoje oružje i po jedan CSO (cjelodnevni suhi obrok – po Athumanunhu). Strojnice su imale 6 punih redenika, PT puške po 50 metaka, a topovi i MB po trećinu bojnog kompleta. Strojnice su bile postavljene na vozila tipa 'Willis' (jeep – po Athumanunhu) i ta vozila teglila su topove 45 mm, vozila tipa 'Studebaker' teglila su topove 76 mm, a ostali gardisti prevozili su se na vozilima tipa 'GMC'. Odred je imao i jedno sanitetsko vozilo. Vojnici odreda redom su bili veterani (prekaljeni gardisti iz prijašnjih bitaka koji su posjedovali toliko značajno i potrebito bojno iskustvo – po Athumanunhu). Posebna pozornost dana je na izboru vozača i nižih časnika i dočasnika koji će odigrati itekako važnu ulogu. Zapovjednik je bio iskusan sovjetski gardijski časnik bojnik P. M. Aljabin. Bojnik Aljabin dobro je shvatio svoju zadaću, pa je k sebi pozvao sve zapovjednike i priopćio im svoj naum. Na 2 km ispred prednjeg odreda bojnik je uputio dva 'Willisa' koji su teglili dva topa 45 mm (u jednom je strojnica, a u drugom PT puška), a u svakom je tom vozilu bilo pet gardista i jedan dočasnik. Oni su trebali otkriti protivnika i o tomu ga odmah izvijestiti. Sa ostalih vozila skinute su cerade, pa su tako sada gardisti mogli otvarati paljbu po protivniku i tijekom vožnje. Svi zapovjednici vozila imali su signalne rakete, a zapovjednik bojnik Aljabin sa sobom je imao i trubača koji je trebao trubiti samo tri zapovjedi: 'POZOR', 'U BORBU' i 'IZVLAČENJE'. Sve je to svim gardistima odreda bilo jako dobro razumljivo i jasno. Noću 3. rujna 1943. odred je brzom vožnjom prestigao prednje postrojbe divizije i našao se ubrzo na oko 8 km ispred njih. Negdje oko 0430 odred je naletio kod kote 331.7 na paljbu protivničkih automatičara koji su čuvali prilaze cesti koja je vodila smjerom Orlovo – Ivanovka. Sovjetski odred brzo je svladao otpor protivničkih automatičara i nastavio kretanje cestom. Negdje oko 0500 prednja vozila odreda naletjela su na začelje njemačke hodne kolone topništva. Njemački topnici nisu reagirali vjerojatno uvjereni da su to njihova vozila iz začelnog osiguranja. O otkriću protivničke hodne kolone odmah je obaviješten zapovjednik prednjeg odreda koji je odmah izdao zapovijed za znak 'POZOR'. Zapovjednik sovjetske prethodnice vidio je da protivnik ne reagira, pa je zapovjedio povećanje brzine i prestizanje protivničke kolone, dok se istodobno većom brzinom približavao i ostatak prednjeg odreda. Tek kad su sovjetski 'Willisi' stigli na čelo njemačke topničke kolone, njemački zapovjednik shvatio je da se zapravo radi o protivniku, no, tada su već sovjetski gardisti otvorili paljbu po prvom njemačkom vozilu koje je i uništeno. Uništeno vozilo zakrčilo je cestu, a njemački vojnici na trenutak ostali su zbunjeni. Istodobno dok je među njemačkim vojnicima vladala kratkotrajna pomutnja, sovjetski gardisti već su otkačili topove 45 mm i postavljali ih za djelovanje, a ostatak sovjetskog prednjeg odreda pristizao je velikom brzinom na ostalim vozilima. Čim je truba označila signal 'U BORBU' sovjetski gardisti otvorili su paklenu paljbu po protivničkim kamionima i vozilima. Sada pak su već počela djelovati i ona dva sovjetska topa s čela kolone, a sovjetski automatičari i strojničari držali su njemačke posade topova pod stalnom paljbom tako da ovi nikako nisu mogli raspremiti svoje topove za djelovanje. Izmjena vatre trajala je još oko sat vremena, a tada su manje njemačke skupine počele tražiti izlaz iz obruča rabeći kanale i žbunjem obrasle jaruge uz cestu. Do 0630 slomljen je svaki njemački otpor. Poginulo je oko 200 njemačkih vojnika, a 135 ih je zarobljeno, uništeno je 18 njemačkih kamiona tegljača i drugih vozila, te još 2 topa. Sovjetski gardisti zaplijenili su 18 njemačkih topova, 4 minobacača, 12 strojnica, 10 kamiona i veliku količinu raznog streljiva. Jedan vod sovjetskih automatičara ostao je čuvati zarobljenike i ratni plijen do dolaska postrojbi divizije, a ostatak odreda odmah je krenuo dalje. Do 1000 3. rujna sovjetski prednji odred izbio je pred Ordžonikidze gdje je odmah zapodjenuo borbu s protivničkim postrojbama koje su se tamo branile. Odred je održavao bojni kontakt s protivnikom sve do dolaska glavnine 40. gardijske pješačke divizije kada je u odlučujućem napadu i zauzet grad Ordžonikidze.
Post je objavljen 03.01.2008. u 15:29 sati.