Ponekad, samo ponekad, mislim da otkrivam toplu vodu.
Znate li taj osjećaj?
Kad se nečime bavite tjednima, mjesecima, niste nikako zadovoljni, a onda vas odjednom strefi prosvijetljenje. I iznenada vam je riješenje problema jasno kao dan. I bilo je tako jednostavno, tako na dohvat ruke... Pa sam oduševljena spoznajom, a u isto vrijeme se tučem po glavi kako to prije nisam shvatila, bilo je tako očito.
Da se počnem pitati jesam li malo glupa ili malo spora što mi je toliko trebalo (ili samo sviram violu, hehe), ili trenutak inspiracije dolazi samo u naletima od jednom u 2 mjeseca pa ga treba dočekati spreman, otvorena uma.
No da, toliko o tome... Napominjem da gornji navod nije imao veze sa muškim rodom. Ajmo sad malo o tome:
Ne znam zašto žene misle da su muškarci koji puno šute mistični i posebni. Napravila sam malu anketu, što tip više šuti, to je više intrigantan. Još ako je i zgodan, imat će žena oko sebe na izbor. Da.da i ja padam na to. Dok si ne pomislim: pa možda on šuti jednostavno zato što nema što (pametno) za reći. Šutnja je zlato. Žene, opametimo se konačno!!!!
Puno toga mi se mota po glavi ovih dana pa sam malo luda od svega.
A danas opet idem svirati da bi muškarci u tajicama plesali (čitaj: na programu je balet.)
I tak...
Post je objavljen 03.01.2008. u 12:26 sati.