Jučer sam bila kod jedne prijateljice...
Rekla mi je nešto što me je jako iznenadilo,rekla mi je da mi najbolja prijateljica(kojoj sam uvijek bila rame za plakanje, kojoj sam dala da prepiše tisuće i tisuće zadaća, ona koja je kod mene jela, ona koju je moja mama čuvala, ona baš najbolje)zabila nož u leđa, a znate li zašto? Zato što ja s njom nisam mogla ići van jer sam bila kod bake...ne što nisam htjela, što mi mije mama dala(iako je i to glupi razlog), nego što ja valjda nisam iz andrijaševaca dotrčala do nje u vinkovce da mi idemo van...
I onda vas ja pitam:koliko je to naše ''pravo'' prijateljstvo,uistinu, bilo pravo i koliko je ono uopče vrijedilo?Nikoliko...mislim da je to bilo jedno obično iskorišavanje,a kako sam ja inače po prirodi naivna, nisam to skužila...
Žao mi je ljudi kao što sam ja...naivne ljude jako povrijede...ali i opčenito, teško je kada nekome iscjediš svoju dušu i onda ti on zabije nož u leđa...i to još nezasluženo....to boli...
Post je objavljen 03.01.2008. u 11:49 sati.