Soon another year will be past
I will put past troubles aside.
I have learned from my mistakes
I have always tried to hide.
Of course, I have not one regret,
Though I feel many shades of blue.
I have also felt some miserable pain
that any person could go through.
u aI will start from the beginning,
I will forget all about bad times.
I will leave behind the anger
And the tears that I have cried.
I will try to only remember
The good of this past year
I will start a song of new life
Move forward without any fear
There are many dreams of happiness,
I have much to be grateful for
I need remind myself of this often
Not be sad or cry anymore.
I will put my best foot forward
My new year's resolutions are here
I say them with good intentions
I look forward to a bright new year.
Karolina je sjedila na krevetu i crtala nešto u blok, pogled joj je bio prazan kao da nije prisutna duhom. Čovjek bi pretpostavio da ću
ju mrziti ispočetka i jesam no onda sam shvatila da sam zapravo dobila što sam željela. Ne moram više biti u onom dvorcu i pretvarati se da mi je stalo .To prepuštam Karolini, iako često vrijeme provodim razgovarajući s njom ne odobravam sve što čini. Ona je prilično hladna osoba, nešto poput Maggie. Iznenada odbaci blok u stranu govoreći "Šteta"
"Što je šteta?" upitam ju no ona neodgovori nego uzme crnu olovku i počme popravljati svoju šminku, tako tipično za nju. Iznenada dvorcem odjekne ženski krik, no Karolina se napravi da ga nije čula
"A da odeš vidjeti što se događa?" upitah ju
"Zašto?"
"Kako zašto Karolina netko možda treba pomoć!"
"I kakve to ima veze ovdje su svi vještice i čarobnjaci , trebali bih se znati sami brinuti za sebe"
"Karolina!!!" vrisnem
"Uredu , uredu idem!" reče ona predajući se
da se nešto čudno dešava Karolina je shvatila čim je sišla u Veliku dvoranu, bila je pusta , a ona to nikada nije bila,ona izvadi štapić i uputi se prema perivoju. Imala je što i vidjeti stanovnici dvorca su se ili borili s Yocelin i njezinimm sljedbenicima ili bili zatočeni u nekakvim čudnim kapsulama nekoliko metara iznad zemlje, zapravo borili su se još samo Veličanstveni i Drevni. Karolina se nasloni na zid i prekriži ruke na prsima.
"A da pomogneš!?" dovikne Amanda Karolini, ona se lijeno odmakne od zida i izvadi štapić pogleda uprtog u Yocelin
"Zaboga Yocelin i ti sebe nazivaš Neizrecivom Gospodaricom, Bože dragi šta si ljudi umišljaju danas"
"Karolina, daj se pokreni, nemislim da je došlla na kavu!" dovikne Alhir
"Onda Yocelin trebaš li pomoć ili ćeš se sama snaći!?" upita Karolina Yocelin
"što to izvodiš !?" upita ju Sebastian svi ostali su imali šokiran izraz lica uključujući Yocelin
"Ono u čemu sam najbolja Sebastiane, riješavam se problema!" glas joj je bio hladan i odisao je mržnjom da sam se čak i ja sledila. Karolina zamahne štapićem prije negoli je stigle izreći kletvu do kraja Anastasia uhvati Aqvu i Dalena za rukav i zajedno s njima propadne kroz zemlju tako se spšavajući ostali se pridruže ostalima u onim čudnim kapsulama.
"Znaš Yocelin zbilja ti moram zahvaliti"
"Zahvaliti? na čemu?" upita ju zbunjena Yocelin
"Pa upravo si me oslobodila devet prilično neotesnih problema!" pojasni joj Karolina
"Ma zbilja, baš ljepo jer ćeš im se pridružiti!"
"O ne neću!" a zatim ispod pelerine izvuče Gryffindorski mač pa doda "Jer sve dok imam ovo u svojoj blizini ne možeš mi ništa!"
Yocelin je na tren djelovala šokirano no brzo se opet pribrala
"Znači znaš!?"
"Zapravo sam sumnjala neko vrijeme , a onda je ta ogrlica oko tvojeg vrata potvrdila moje sumnje!" pojasni joj Karolina
"Onda isto tako znaš da ni ti meni nemožeš ništa sve dok nosim ogrlicu oko vrata"
istovremeno dok su Karolina i Yocelin vodile svoj razgovor odvija so još jedan
"Dobro zašto ništa niste poduzeli!?" Maggie je bjesnila na Alhira i Sebastiana, no oni joj nisu ništa odgovorili samo su smireno nastavili promatrati scenu na tlu
"Bez problema ste ju mogli onesposobiti ili još bolje ubiti prije negoli je izgovorila kletvu, no vi niste napravili amam baš ništa" Maggie je nastavila po svom i vjerojatno bi ona i dalje negodovala da ju Alhir nije prekinio
"Ni ti nisi također ništa poduzela , a sad ušuti i gledaj!"
razgovor na tlu se nastavio
"Da znam!" smireno joj odgovori Karolina nekoliko trenutaka je vladala tišina a onda ju prekine Yocelin
"Vratit ću se !"
"Naravno da hoćeš , računam na to. No daj se sljedeći put najavi, tako da nemoram uzaludno silaziti dolje kad idući put netko bude vrištao!" nekoliko trenutaka kasnije u perivoju više nije bilo ni Yocelin ni njezinih pristaša. Karolina duboko uzdahne a potom ponovno zamahne štapićem mrmljajući neke nerazovjetne protu kletve i stanovnici dvorca su ponovno bili na nogama na čvrstom tlu.
Karolina se okrene da ode no zaustavi ju Sebastian
"Enika stani!"
"Radije bih da me zoveš Karolina!" svi ju iznenađeno pogledaju svi osim Alhira koji je potpuno netipično za njega smireno stajao i promatrao razgovor
"Tko si ti?" Sebastina upita Karolinu
"Nisam sigurna da razumijem što pokušavaš postići ovim pitanjem" odgovori Karolina
"Dobro ti razumiješ ti nisi Enika" Karolina na trenutak nije znala što da odgovori no samo na trenutak
"Sebastiane bulazniš" a potom se okrene da ode
"Znaš, prvi put kad sam te vidio smatrao sam da izgledaš poput anđela" Karolina zastane i nasmije se
"Ti se to šališ. Upravo si curi koju si angažirao da ubija za tebe rekao da si mislio da izgleda kao anđeo. svaka čast Sebastiane. No moram te razočarati anđeli ne ubijaju"
potom se ponovno okrene da ode
"Što se dogodilo curi koju sam poznavao?" upita Sebastian pomalo očajnim glasom
"Ti bi to najbolje trebao znati!"
"Enika !!!" vikne Sebastian za njom, Karolina ponovno zastane
"i'm still that girl, i'm still that angel, but now I have black heart
into the darkness I retreat, now that we part
I 've put you away forever in my black heart
As I drown in my tears, as my soul aches
For the last time my heart breaks
What you truly are, I know now
I 'm sure I was in love, but unsure how
You will move on to someone else I know
And I will heal from this wounding blow
As the new moon comes, my spirit will rise
I will be uncaring to your demise
My heart was yours but my life was blue
My black heart no longer belongs to you
But very careful the next time, I will be
My heart will take more time, you see
I am finished with you, I will never look back
I can move ahead now, with my heart of black." i potom ode
"Recite vi što god hoćete no kladim se u svu moć ovog svijeta da...."
"::da to nije Enika koju mi poznajemo!" nadopuni Alhir Sebastiana
It's just me now and my broken heart
I listen to every day...
I am so weary of all these sad words
that we both have to say.
They say I need some time to heal
from a heart that has come apart.
Well over five years he was there,
now I should remove him from my heart?
I have never felt such terrible pain
it goes deep within my soul,
it is taking so very long for me
to go back to being whole.
Is it possible to mend a broken heart?
I’m not so sure about mine.
True love, a rare, and beautiful gift,
I think I will never find.
I only want a love so true
to be happy, although I know
As I grew through life, without it
I am on the search for it, even so......
All through my lonely years of life;
suffering moments of deep sea blue,
My hopes in my heart, I will always keep
until I find the perfect....you.
P.S. Sretna vam svima Nova godina nek vam se sve želje ispune...
pošto moram učiti za devet ispita i još imama hrpu seminara za napraviti neznam kad će biti novi post. možda bude ubrzo a možda tek poslje ispita sve ovisi o tome kakva budem s vremenom i dali ću imati inspiracije..i dalje vas bez obzira na moje postove nastavljam čitati pa vas molim da mi nastavite javljatii kad budete imali novi post.
vaša Karolina Enika Gryffindor
Post je objavljen 03.01.2008. u 10:57 sati.