Gubila je nadu,tisucu pitanja nijedan odgovor.Posla nema ,ono malo humanitarne pomoci su bile zrnca soli u moru.Bila je ponosna i sretna kao majka ,prazna kao zena.Imala je i previse vremena da o svemu detaljno razmislja.Prebirala je po proslosti,kao da je hodala po gustom blatu,tesko kroz njega dopirala do malo suhog puta,opet zalazila u blato koje je bilo sve dublje.Kako ga preskociti,povuci neku crtu,krenuti dalje.Sto je vise mislila,manje je znala.
Vidjela je sebe kao veselu skolarku s mnogo ambicija,zela,talenta.Gdje je sve to nestalo?Sjecala se svojih treninga,nastupa kao mlade atleticarke od koje se mnogo ocekivalo.Otac je govorio da atletika nije sport za zene,da im tijelo postaje ka u mladog muskica i nije bio za putovanja(svasta se dogadja).kasnije je pocela pusiti sto nije islo uz sport.
Izrasla je u vitku ,visoku,dugonogu djevojku,mastala je da hoda modnom pistom,no ni ta zelja joj se nije ostvarila"odvedu mlade djevojke pa ih iskoriste,postaju njihovi roboti za zgrtanje novca"govorio bi otac.
Zaljubila se ,predala mu se,varao ju je,prastala mu je,odselio se u Rijeku.Ranjena zblizila se sa susjedom,mirnim deckom koji je razumio.Nije se slagala sa ocem,bolio ju je odlazak majke.on se nije slagao sa majkom,vrativsi se iz vojske odluce se vjencati. Svi su bili protiv njih.
Pobjegli su , vjencali se.Izgubila je dvojke,bilo im je tesko,.poslije mu je rodila dva krasna sina.U 10 godina braka bilo je svega i svacega.
Odmahnula je glavom kao da zeli otresti sva ta sjecanja.Najstariji sin je poceo uz skolu raditi u kaficu.Zivili su od njegove smjene,ona je nakon izvjesnog vremena pocela cistiti kod "slavnih Lijanovica"-to je tek bila robija.
Iz dana u dan je osjecala da tone,borila se,nije uspijevala.Vodila je najmladjeg sina u skolu cekala da ga vrati kuci,taj prazan prostor je popunjavala mislima,da bi u jednom momentu krivicu za sva dogadjanja stavila na svoja ledja.Plakala bi vidjevsi musku kosulju na nekom balkonu zaleci sto je ona nema kome oprati i ispeglati.Kakve gluposti su joj padale na pamet.Osjecala je neciji pogled na sebi,prilazila joj je zena cvrstog hoda i pogleda.sto hoce od nje?Vidjala ju je pred skolom.Tihim glasom joj se obratila"moj sin ide sa vasim u razred,.dugo vas posmatram i pitam se sto je ova zena lijepa a nosi toliko tuge u ocima?"ni sama nije znala zasto ali joj je ostavila prvi dojam izuzetno pozitivan."Da prekratimo ovo vrijeme cekanj jednom kavicom kod mene ,blizu je.?"Ta kavica povezala je dvije zene razliticih sudbina i problema,jako su se dobro nadopunjavale,prijateljstvo je objema bilo potrebno.Stanovale su blizu i cesto razgovarale,imale su tema napretek.
Ta povezanostz i prijateljstvo i danas traje.
Prolazilo je vrijeme,prezivljavalo se,rad u mesnici je doslovno bio krvav.Do ponoci bi ostajala u krvi masnoci .,vodi.Prihvatila je i cistiti 5 haustora od 10 katova,jednu firmu malu,i 2 kafica.,jer je u mesari najmanje dobijala a najvise radila,naravno sve neprijavljeno.Nakon dvije i pol godine poceli su joj i smrdljive carape ostavljati u lavabou,a telef.racune odbijati od ono malo place,a ona nije imala koga ni zvati,.prelila se casa preko ruba za Bozic kada su joj ostavili pobacana odijela da ih slozi i 3 janjece glave ko tri sipka kao za praznike.Vratila im je kljuceve,kao da su to i htjeli,....
Jedan sin je otisao u vojsku,drugi krenuo u gimnaziju,treci jos osnovac.Neke knjige je kupila,a one druge kopirala.Sin je dosao tuzan iz skole jer je direktor rekao da nesmiju imati kopirano,a tko nema novca da kupi neka svoju djecu ne upisuje u gimnaziju.Pao mi je mrak na oci,ali je znala da se sa rogatim nesmije bosti.NJena nova prijateljica je udovica,ali je bila ogorcena takvim izjavama".mom sinu niko nemoze nadoknaditi oca,ali je on svojom smrcu obezbjedio svog sina,ima penziju i mnogo privilegija,samo sto to neko previse iskoristava,".A sto je sa njenom djecom ,jesam li kriva sto sam ziva.
Ucentru za socijalni rad,nije dobila nista,i tu vladaju nepravde"ako imas za ruz imas i za drugo",znaci treba doci u prnjama da nesto dobije.,ponavlja se stara prica sada misle da zenu mogu dobiti za vrecu brasna.
Malo svjetlosti,dolaze njeni dobrotvori iz NJemacke.Dobra obitelj Litz kod kojih je radila njena majka skoro do smrti.Svega su donijeli,hrane,odjece,obuce i mnogo ljubavi.
Sin je zavrsio vojsku,srednji gimnaziju oslobodjen mature ,najmladji zavrsio osnovnu.Bila je tako sretna i bogata sto ima takvu djecu.
Post je objavljen 03.01.2008. u 08:33 sati.